45 lines

Župnik u hajci na župljane

Umrla je Ana Starčević. Desna komšinica, Seka. Iako 20 godina nije išla u crkvu, na nedjeljnjoj ranoj misi sjetio je se župnik u Gradištu Alojzije Asić:

O pokojnici je jedna obitelj brinula samo 20 dana da bi od nje naslijedili kuću, a nisu joj htjeli platiti ni misu zadušnicu.

Naravno, već u podne cijelo selo je znalo na koju je obitelj župnik mislio. Na koga je uperio prstom da se lako obogatio na pokojnici, a da joj ni misu nije htio platiti. Velika je moć u grlu župnika Asića. Župnik je moćniji od načelnika općine, direktora škole i liječnice - zajedno. Njegove su mise za Gradištance važnije od Dnevnika HTV-a. Kad on nekog prozove na misi, ili mu se čak izravno obrati s oltara, taj ima na raspolaganju tri solucije:

a) odseliti iz Gradišta

b) živjeti u Gradištu, a ići na misu u Županju ili Cernu

c) o svemu obavijestiti 45 lines

d) pokoriti mu se.

Većina prozvanih i napadnutih, za sada, izabire zadnje. Prema mojim informacijama, obitelj koju je župnik Asić prozvao na jučerašnjoj ranoj misi "žalit će se i Papi ako bude trebalo".

Pokojna komšinica Seka nije odlazila u crkvu, nije izrazila želju da ju svećenik isprati na posljednji počinak, ali se obitelj kojoj se dala na "komenciju" obratila svećeniku s molbom da ju "prati".

- Hoću, ako platite njen dug prema crkvi unatrag 20 godina, zatražio je Alojzije Asić.

Možda bi to mogao učiniti netko tko je naslijedio stvarno ogroman imetak i spreman je udovoljiti financijskim apetitima lokalnog župnika. Rečena obitelj nije imala te novce, pa shodno tome da svećenik nije za drugu cijenu htio ispratiti pokojnicu, nije se naručivala ni misa. Vjerojatno bi i za misu tražio da se plati 20-godišnji dug.

Više mi je izvora potvrdilo ovu priču, a iz prošlogodišnjih razgovora s župljanima Gradišta, sklon sam posumnjati da župnik Alojzije Asić koristi oltar da bi manipulirajući istinom, ucjenjivao i izvrgavao javnoj sablazni, rečenu obitelj.

Obzirom da je Stjepan Radić bio popularan u Gradištu, na ovome bih se mjestu prisjetio jednog njegovog znamenitog govora, samo tri mjeseca prije nego je ubijen:

Otkad su se fratri udružili sa žandarima, a naročito sada u zadnjih nekoliko dana otkad se policija udružila sa jezuitima, ove su pritužbe još oštrije i strašnije... Po čitavoj Dalmaciji, a još više po Bosni i Hercegovini župnici, svećenici neće da krste, neće da vjenčaju, neće da pokopavaju dok im se ne plati dužna redovina za pet, šest, sedam i osam pa i više godina... Taj naš svijet u Bosni i Dalmaciji kome je religija čista kao biser, onaj vukodlak dođe i u ime Isusa kaže: Daj deset hiljada dinara, inače te neću vjenčati... I to vlasti gledaju mirno, a najgori su oni koji su bili radikalni korteši, kandidati, oni su išli sa deset-dvanaest žandarma i tri do četiri fratra. Ala ih je krasno bilo vidjeti, kada dođu zajedno da rasturaju naše zborove. Svuda gdje sam išao po Dalmaciji išli su zajedno fratri sa žandarmima... Gdje svećenik nije agent, agitator i huškač klerikalac, ljudi se s njim sa nadčovječnim naporom slože i daju mu često više nego on i traži. Ali tamo gdje je sukob, gdje oni dođu u sukob, prva im je riječ: Badava se vaš Radić i vi radićevci križate, nećete Boga niti jedan od vas vidjeti. To ide tako redovno u cijeloj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad smo osnivali Seljačku stranku, mi neznabošci protiv kojih još i sada vrijede okružnice da smo bezbožnici, mi smo kazali: Vjeru u katoličku crkvu primamo onako kako je do nas došla. Primamo je i priznajemo. Samo podavanja koja narod ima da daje imaju se urediti prema novim prilikama i novim potrebama. Eto, to je naše bezboštvo.

Stenografske zabilješke Narodne skupštine, 1927/1928, IV, 274-280

Objavio peratovic u 20. ožujak 2006 2:48:00