45 lines

Tomislav Merčep: Od poslovođe do vojskovođe

Tekst koji sam ovaj tjedan objavio u Samostalnom srpskom tjedniku iz Zagreba

Portret nesuđenog „milijunaša“

Sumnjiče ga za ratne zločine u Vukovaru i Pakračkoj Poljani, a njemu su najdraži pečeni krumpiri i Coca-Cola, čita Arenu i Tenu, voli Johna Wayna i Rio Bravo

Biografija Tomislava Merčepa, kojeg su zbog niska rasta i drčnosti okrstili vukovarskim Napoleonom, da nije bilo rata vjerojatno bi se spominjala tek u "Milijunašu". Potječe iz partizanske obitelji i jedno je od četvero djece doseljenika iz dalmatinske Zagore u Slavoniju. Rođen je u Borovu Naselju 1952. godine gdje je završio osnovnu školu, a srednju i Višu građevinsku u Vukovaru. Voli da ga se titulira inžinjerom, te se smatra akademskim građaninom za "razliku od Denisa Kuljiša koji nema zavšeni fakultet". Prije ulaska u politiku radio je kao građevinski poslovođa u poduzeću „Borovo“, bio je pomoćnik šefa gradilišta i šef gradilišta, šef sektora i član uprave SOUR-a „Borovo“. Pravi radnik samoupravljač.

Vozio je Renault 4. Kad su ga iz 13. studenog 1991. iz Vukovara izbacivali Ferdinand Jukić, Marin Plišo i Željko Mažar pričalo se da je bio smješten u prtljažniku istoga Renaulta. Kasnije je smatrao za shodno napomenuti da se iz grada odvezao sam u Audiju Turbo Diesel CC, kojeg mu je navodno na korištenje dao Martin Špegelj.

U politiku su ga uveli osnivači HDZ-a u Slavoniji Vladimir Šeks i Branimir Glavaš, pa je izbore 1990. dočekao kao predsjednik vukovarskog HDZ-a. Ali u Vukovaru je na tim izborima pobjedio SDP, pa je za predsjednika Skupštine općine izabran Slavko Dokmanović.

Na suđenju Slobodanu Miloševiću, koji je najmanje u 15 navrata prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka, spominjao Tomislava Merčepa, svjedok Aleksandar Vasiljević, ratni šef KOS-a, rekao je da je JNA od sredine 1990. već imala informacije o Glavaševim i Merčepovim grupama za likvidacije, a da je osoba koja je o tome govorila, Zvonko Ostojić, ubijena dan nakon prikazivanja filma o Špegelju.

Da je Tomislav Merčep od strane Branimira Glavaša prije izbijanja sukoba bio snabjedavan oružjem i eksplozivom piše i u knjizi „Slavonska krv“ Darija Topića i Davora Špišića iz 1992.

Janjičari i obijači trafika

Tomislav Merčep išao je korak ispred rata mada ga se u dokumentarcu „Smrt Jugoslavije“ ne spominje kao sudionika ekspedicije (Vukojević, Šušak, Glavaš) koja je u travnju 1991. ispalila nekoliko projektila iz armbrusta prema tanjurači koja se kao barikada nalazila na ulazu u Borovo Selo. E, ali, zato se Tomislav Merčep u televizijskoj emisiji Aleksandra Stankovića pretprošle godine prijetio svojim bivšim kolegama iz HDZ-a da on zna kome je i kakva bilježnica tom prilikom ispala iz džepa, te dao naslutiti da ju on posjeduje.

Zavisno od toka najavljene istrage protiv Tomislava Merčepa za ratne zločine u Vukovaru i Pakračkoj Poljani moguće je da ćemo upravo od njega saznati više o toj važnoj epizodi planiranog guranja istočne Slavonije u krvavi rat, nego što je to do sada ispričao Josip Boljkovac, a kojeg je s lica mjesta izvijestio pokojni načelnik osječke policije Josip Reich–Kir.

Nakon pucanja iz armbrusta, 02. svibnja 1991. uslijedio je masakr policajaca u Borovom Selu, kojeg je Merčep savršeno iskoristio. Zagospodario je sekretarijatom za narodnu obranu, a njegovi najpovjerljiviji ljudi, koje se najčešće spominje kao egzekutore vukovarskih Srba, postaju dojučerašnji maloljetni delikventi iz, uglavnom, miješanih brakova. Nije tu Merčep bio posebno originalan. Janjičarskim načelom koristili su se i na drugim mjestima i razne strane u prošlome ratu. Svakako je najpoznatiji primjer Dražena Erdemovića koji je kao Hrvat u Vojsci Republike Srpske ubijao Srebreničane.

Optužio Muniba Suljića za ubojstvo obitelji Zec

Nakon prvih napisa da su negovi „dečki“ odgovorni za ratne zločine „šef“ ih je opravdavao kako je riječ o mladićima čija je rodbina „nastradala od četnika“, pa valja razumjeti njihovu žestinu. U spomenutoj Stankovićevoj tv emisiji nije se više za njih zauzimao. Kazao je da su mu „udbaši“ podmetnuli te nacionalno izmiješane momke. Za Muniba Suljića je čak kazao da je bio u poslovnim odnosima s pokojnim Mihajlom Zecom, pa u tome treba gledati motiv za ubojstvo obitelji uspješnog zagrebačkog mesara krajem 1991.

Prema podacima HHO-a u nekoliko mjeseci Merčepovog „vođenja obrane“ u Vukovaru je ubijeno ili nestalo 29 Srba. Njegov pristup zasmetao je i povjereniku Vlade za Vukovar Marinu Vidiću Bilom koji je u jednom pismu najvišim državnim adresama napisao da su Merčepovi ljudi stvarali kaos, bavili se kriminalom i nisu prezali od likvidacija.

Potom je Ferdinand Jukić, predstavnik civilne tajne službe SZUP-a u Vukovaru, koji je prethodno spasio život Milošu Vojnoviću i Vojislavu Stanimiroviću, organizirao Merčepovo uhićenje i protjerivanje njega i njegovih ljudi iz grada.

Prema nedavnom televizijskom iskazu Mileta Dedakovića Jastreba, Merčep će koncem 1991. krenuti iz Zagreba prema Vukovaru. Poslali su ga da u Vinkovcima spriječi pokušaj deblokade Vukovara.

A kad se u kolovozu, nakon što je protjeran, obreo u Zagrebu, sreo je ministra policije Ivana Vekića koji ga je zaposlio kao svog savjetnika. Reći će da se Vekić pri tom konzultirao s Josipom Manolićem, u to doba šefom svih tajnih službi i predsjednikom državnog Kriznog štaba.

„Stare udbaše“ Manolića i Boljkovca ne može smisliti. Boljkovcu prigovara partizanske poratne zločine i puštanje Arkana na slobodu iz pritvora 1991. Manolića, pored odgovornosti za partizanske zločine, redovito proziva, na stanovit način i kao sebi nadređenog u inkriminiranim vremenima. Od tri „Josipa udbaša“ koje okrivljuje za sve žive urote protiv sebe, najbolje mišljenje ima o Perkoviću. „Perković je ipak postao gospodin za razliku od prve dvojice“, izjavio je 2001.

Ekipa iz Paviljona 22

U Zagrebu stiče nove suborce, među ostalim spomenutog Muniba Suljića, pa Zvonimira Trusića, Stipu Manđarela (prekrštenog pravoslavnog Roma), Stjepana Spajića... S njima i drugima organizira pričuvnu jedinicu MUP-a koja privodi na Zagrebački velesajam neke zagrebačke Srbe kojima se gubi svaki trag na Pakračkoj Poljani i Marinom Selu u zapadnoj Slavoniji. Njegovi se ljudi sumnjiče i za nestanke Srba iz Kutine, Pakraca, sela Kip, koji da su skončali također u Pakračkoj Poljani i Marinom Selu.Na zapadno-slavonskom ratištu je do ranjavanja navodno osobno boravio dva tjedna, pa si to uzima za alibi kako on ne može snositi odgovornost za tamošnja nedjela „merčepovaca“. Prema neslužbenim informacijama iz izvora bliskih Haaškom sudu Tomislava Merčepa gotovo nitko od svjedoka – žrtava iz zapadne Slavonije ne može izravno povezati sa zločinima. Žrtve su većinom bili civili lojalni RH. Jedini koji je, kako je poznato do sada, optuživao Merčepa da ga je osobno mučio, bio je Nenad Bojić, pripadnik KOS-a JNA zarobljen u Lipiku. Nakon zarobljavanja razmijenjen je i dao je iskaz kako ga je Merčep mučio strujom i paljenjem kože na stomaku.

Kremirani Marina Nuić i Saša Antić

Kao problem u istraživanju zločina u Pakračkoj Poljani već se pokazalo i nepostojanje posmrtnih ostataka nekih od žrtava. Tamo su po svemu sudeći likvidirani Aleksandar Saša Antić, pripadnik „merčepovaca“ i nekadašnja aktivistica HDS-a Marina Nuić, a da do danas nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Prema nekim informacijama bliskim haaškoj istrazi, njihova su tijela, nakon što su otkopana s mjesta gdje su sahranjeni po likvidaciji, kremirana. Kako se više puta neslužbeno pojavilo u javnosti oni su ubijeni jer su pripadnici Merčepove jedinice posumnjali da je riječ o špijunima.

Obzirom na takvu situaciju sa svjedocima i dokaznim materijalom za pretpostaviti je da bi u predstojećoj istrazi protiv Merčepa mogli svjedočiti svjedoci s hrvatske strane.

Spomenuti Ferdinand Jukić požalio se da Merčep stoji iza pokušaja atentata na njega jer je razgovarao s haaškim istražiteljima o događajima iz Vukovara. Obzirom na funkciju koju je obnašao moguće je da bi Jukić mogao pružiti vjerodostojne argumente istražiteljima. Nagađalo se i da je jedan od „mečepovaca“ koji je zbog kaznenog djela iznude izdržavao zatvor u BiH razgovarao s haaškim istražiteljima o odgovornosti svog nekadašnjeg šefa.

Prilikom prvog suđenja za Pakračku Poljanu krajem devedesetih spomenuti Stipe Manđarelo je navodno počeo otvoreno govoriti o svemu što je znao, da bi naglo obolio i umro, a njegov iskaz izuzet iz spisa. Da stvar bude još čudnija kremiran je iako je poznato da katolička vjera na koju je prešao ne podupire postupak kremiranja.

Merčep protiv Oreškovića i Norca

Nedavno je umro i Stjepan Spajić čiji je klub „Hrvatski dragovoljac“ Merčep kao predsjednik UHDDR-a finacijski podupirao i za kojeg je govorio da navija. ZvonimirTrusić koji je u inkriminirano vrijeme figurirao kao jedan od Merčepovih zamjenika, posvađao se s njim sredinom devedesetih u borbi za mjesto čelnog čovjeka UHDDDR-a. Merčep je imao potporu ministra obrane Gojka Šuška, pa Trusiću nije preostalo drugo da osnuje NDH (Nezavisne dragovoljce Hrvatske) i da svog bivšeg šefa proziva za razno razne mutne poslove s novcem namijenjenim dragovoljcima. Merčep mu nije ostao dužan, pa ga je u jednom razgovoru s Tuđmanom, označio kao naručitelja ubojstva obitelji Zec.

Stao je on na žulj i pokojnom Tuđmanu jer se na Trećem općem saboru HDZ-a koncem 1995. usprotivio kooptiranju Ive Majoli u stranku. Tuđman se razbjesnio, pa ga je javno s govornice napao da neka se smiri jer da mu je i Papa Ivan Pavao II govorio protiv njega. Optužio ga je da u svom listu Zora okuplja teroriste. Nikada nije službeno potvrđeno na koje je teroriste Tuđman mislio, ali se zna da je najistaknutije pero „Zore“ bio Nikola Štedul, a da su pripadnici njegove nekadašnje stranke HDP-a, dok su djelovali u emigraciji smatrani teroristima, a neki od njih su vrijeme rata sudjelovali kriminalu i ratnim zločinima. Jedan od tih štedulovaca je i Tihomir Orešković s kojim se Merčep sukobio u Gospiću 1991. i koji ga je, na njegovu sreću, protjerao iz Gospića. Naime, za zločine u Gospiću, koji su isprva pripisivani i Merčepu na koncu su odgovarali štedulovci Tihomir Orešković i Mirko Norac.

Pakt s Ivicom Pančićem

Po izlasku iz HDZ-a 1998. formirao je Hrvatsku pučku stranku s kojom je jedne prilike osvojio samo dva vijećnička mjesta u Vukovaru. Na parlamentarnim i predsjedničkim izborima osvajao je zanemariv broj glasova. Zato je uspješno kontrolirao dragovoljačku udrugu, pa je za vrijeme Račanove koalicijske vlasti sklopio pakt o nenapadanju s ministrom branitelja Ivicom Pančećem. Ne samo da ga se za vrijeme Račana nije prozivalo za ratne zločine već je njegov UHDDR dobivao i znatnu pomoć i proračuna. S povratkom HDZ-a na vlast opet je dospio na naslovne stranice novina. Predsjednik Sabora Vladimir Šeks izjavio je 2004. da će iz Haag stići još jedna optužnica i mediji su odmah detektirali da će na njoj pisati Merčepovo ime, a Šeks to nije opovrgnuo. Merčep je izjavio da je Šeksu najbolje neka šuti, aludirajući najvjerojatnije na činjenicu da ga je današnji predsjednik Sabora postavio za šefa vukovarskog HDZ-a i da mu je kao predsjednik Kriznog štaba za Slavoniju i Baranju 1991. u stanovitom smislu bio nadređen. Prilikom nedavnih rasprava o odgovornosti Branimira Glavaša za ratne zločine u Osijeku nije stao na stranu čovjeka koji mu je 1990. velikodušno proslijeđivao puške i eksploziv tako da je teško za očekivati da će s sada Glavaš podržati njega.

Nakon rata bogatiji je za stan u Novom Zagrebu od 82 četvorna metra, montažnu kuću od 98 četvornih metara u Donjem Dragonošcu, kuću u Podvelebitskom kanalu veličine 108 četvornih metara i zemljište u Lukovu Šugarju. Kaže da ima i tri ruševne kuće u Vukovaru koje mu država ne želi obnoviti. Vozi automobil BMW 318 TDS , a želio bi imati BMW 525 TDS.

A da kojim slučajem nije bilo rata i da ga kao dokonog sredovječnog građevinskog inžinjera gledamo u „Milijunašu“ nikoga ne bi posebno interesiralo da su mu najdrži pečeni krumpir i Coca-Cola, da kupuje supruzi za rođendan ciklame, da se rekreira igrajući nogomet i pecajući sa sinovima, da od revijalne štampe čita Arenu i Tenu, da je u kazalištu gledao „Spikom na spiku“ da sluša domaću glazbu i rado pleše sa suprugom, da mu je najbolji film Rio Bravo, a najdraži glumac John Wayne.

Objavio peratovic u 6. lipanj 2006 12:40:00