Svjesno kršeći zakon opet objavljujem objavljene državne tajne
Državnu tajnu objavio svjestan da krši zakon
Tijekom 90-ih novinari su često bili objekt prisluškivanja i uhođenja. Tobože su ugrožavali nacionalni interes, dok je stvarni motiv bio posve druge vrste: bili su kritičari tadašnjeg režima.Privodilo ih se na saslušanje u SZUP i MUP, ali bez službenih kaznenih prijava i sudskih naloga za pretraživanje stana. No, ovoga puta postoje jaka formalno-zakonska pokrića. Peratović je predmet kontraobavještajnog i policijskog interesa od veljače, što znači da se moralo ishoditi odobrenje Vrhovnog suda. Zahtjev za kriminalističkom obradom MUP je podnio 16. listopada.
Prema neslužbenim objašnjenjima, Peratovića najviše tereti činjenica da je zakon koji štiti nacionalne tajne prekršio - svjesno. Nije se, naime, poslužio klasičnim trikovima svojih kolega: zamrljati oznaku tajnosti i braniti se kako pojma nije imao da je dokument povjerljive naravi.
Jasna Babić, Slobodna Dalmacija, 19.10.2007.
To je povodom mog uhićenja napisala novinarka poznata po dobrim vezama sa špijunima iz kruga Josipa Perkovića, u koje spada i aktualni šef SOA-e Tomislav Karamarko, koji je brifirao novinare (za Ivanu Šikić imam svjedoke, a još neki su mi priznali da ih je ranije pozivao na kave i ručkove te ih ispitivao jesam li im ja izvor te me tračao) o pozadini mog uhićenja.
Jasnu Babić ne smatram istraživačkom novinarkom zbog gore spomenute preočite bliskosti sa špijunima, a u knjizi Zagrebačka mafija pokazala je, za novinare, neprimjerenu naklost kasnije osuđenom mafijašu Hrvoju Petraču. Osim što se iz nekolicine njenih tekstova o mom uhićenju vidi da je infoe dobivala od SOA-e, prividno se stavljajući na "koleginu" stranu, Jasna Babić me pokušala omalovažiti kao nevještog novinara koji se eto nije sjetio poput većine njegovih kolega zatamniti oznake tajnosti na spornim dokumentima.
Rekao sam svojedobno saborskom odboru za nacionalnu sigurnost, a nedavno i policiji da sam svjesno objavljivao državne tajne kako bih ukazao na kriminalne sadržaje koje se štiti oznakom tajnosti te na činjenicu da su takve dokumente medijima uglavnom dilali šefovi tajnih službi, a ne tamo neki nižerangirani zviždači. Da je Jasna Babić uistinu istraživačka novinarka ne bi meni prigovarala da sam nevješt jer nisam znao sakriti oznake tajnosti kad je ona samo u knjizi Zagrebačka mafija objavila više takvih dokumenata s jasno vidljivim oznakama tajnosti, a za koje pouzdano znam da ni do danas nisu deklsificirani. Uz to, sama je pod te faksimile potpisivala od koga ih je dobila, a pouzdano znam da protiv Josipa Perkovića i Gordana Akrapa, koji su sastavljali njene tajne dokument.e nikad nisu bile poduzete nikakve mjere da bi ih se kaznilo jer su odavali državne i službene tajne. To su visokorangirani obavještajci. Josipa Perkovića štiti predsjednik Stjepan Mesić, a Gordana Akrapa kojega su nedavno njemačke vlasti protjerale s diplomatske dužnosti u Berlinu pod sumnjom da je ometao istragu o ubojstvu Stjepana Đurekovića, štiti njegov gazda u SOA-i Tomislav Karamarko.
Sad objavljujem državne i službene tajne koje je Jasna Babić uz asistenciju Josipa Perkovića i Gordana Akrapa publicirala u knjizi "Zagrebačka mafija", izdavača Ive Pukanića, Zagreb, 2003., pa se pitam hoće li me sutra policija opet hapsiti, maltretirati Martina, zaplijeniti spornu knjigu, odnijeti sve iz stanova Jasne Babić, Ive Pukanića, Josipa Perkovića i Gordana Akrapa...
">
A da "kolegica" dobro surađuje sa špijunskim šefovima svjedoči i ovaj njen napis o mom slučaju:
Policijske bajke
Kao signal da se udružena akcija MUP-a, SOA-e i DORH-a protiv Peratovića ne razvija prema njihovim očekivanjima, policija je u petak plasirala neslužbenu priču da je svoje privatne razgovore snimao i pohranjivao na CD-ove, što upućuje na mogućnost da je ucjenjivao kolege i političare. Pritom je ostalo neodgovoreno temeljno pitanje: gdje je tu izdaja državne tajne, zbog koje se tobože kazneno goni?
Policija to nije mogla lansirati u petak kada je tek u petak započeto i nije dovršeno pregledavanje mojih mp3-ica, cd-ova i dvd-ova. Takvu laž mogla je plasirati samo SOA-a kojoj je bio na vezi policajac, nazovimo ga kodnim imenom Kazo, koji me je na početku isljeđivanja u petak stalno podbadao da sam otišao na WC kako bih okrenuo kasetu na dikatfonu kojim da ih prisluškujem. No, Kazo nije uspio prikupiti dokaz da sam ikoga nezakonito snimao, a kamoli ucjenjivao, što mu je u zadatak dala SOA. Zanimljivo je da mi se kasnije javila Vesna Škare-Ožbolt upozorivši me da ljudi bliski Tomislavu Karamarku šire priču da sam nju tajno snimao. Naravno, ona u to nije povjerovala. Pa njoj je SOA provalila u ured i kad god sam s njom tamo razgovarao držala je otvoren prozor da buka s Ilice omete prisluškivanje. Naravno, Karamarko je snimao koga god je htio. Dio tih nezakonitih snimki mogao je zmiksati s mojim intervjuima zabilježenim na mp3-icama. Imao je priliku to učiniti jer su moje stvari, zajedno s kopijama, putovale od MUP-a u Heinzleovoj od subote do utorka kad su stigle na Županijski sud. Dočepam li se takvog miksa. ne gine mu samo takva međunarodna tužba i blamaža. I ne samo njemu, nego svima iz vrha vlasti koji ga podržavaju.
2 komentara:
Od mutti, u 29. prosinac 2007 11:01:06
INFORMATOR br. 2
BJELOVARSKO – BILOGORSKA ŽUPANIJA
JOSIP MANOLIĆ, rođen je u KALINOVCU kod Đurđevca 1920. godine, šegrtovo je u Bjelovaru 1938. godine. Politikom se počeo baviti 1937. godine. Već kao komunistički nastrojen ulazi u sindikat. Rastura komunističke letke 1941. godine i radi na pripremi pobune protiv tadašnje vlasti.. Djeluje na području Nove Gradiške, Slavonske Požege, tj. Slavonije , Peratovice (Grubišnog Polja) i cijele okolice Bjelovara. Imenovan je 1941-1942. godine za Organizacijskog sekretara PK SAKOJA-a. Po ustroju OZN-e 1944. godine upućen je kao glavni zapovjednik u akciju oslobođenja Bjelovara i okolice. Njegovi ljudi ruše most na rijeci Dravi između Virovitice i Barča (Mađarska), 1944 – 1945. godine zatvaraju krug bjelovarske okolice i tjeraju zbjegove prema Zagrebu i Sloveniji, odnosno Austrijskoj granici.
NASTUPA REVANŠISTIČKI
JOSIP MANOLIČ – JOŽA ulazi u Bjelovar sa svojim Partizanima. Jaši na bijelom konju ogrnut crvenim plaštem. Njegovi poremećeni krvnici noću izvlače ljude iz njihovih kuća odvode ih u šumu Lug i Razbuška (razbojnička), stradanja su na sve strane, od Čazme do Donjih Mosti. Ubija se bez milosti, kolje, muči…Manolić i njegovi ljudi strah i trepet su Bjelovarsko – bilogorskog kraja (Regije). Poubijano je 625 ljudi, mnogi su završili u komunističkim tamnicama.
HRVATSKO JEDINSTVO
Danas (1998.) preživjeli zatvorenici (HDPZ), njih 546. potpisali su optužnicu (kaznene prijave) protiv Josipa Manolića. Iz šume Lug 1992. godine iskopane su kosti 280 žrtava, mučenih, vezanih telefonskom žicom…Te iste godine sve to je otpeljano u Zagreb i netragom nestalo. Ne postoje medicinski zapisnici iskopavanja iako su uredno vođeni od strane primarijusa dr. Rudolfa Miculinića. Josip Manolić tada (1991. – 1993.) obnaša niz funkcija od predsjednika Vlade do ravnatelja ureda SZUP-a. Tih godina postavlja svog čovjeka Milu Ćuka, za načelnika bjelovarskog SZUP-a. Iako je imenovan odbor (HDZ-a) za iskopavanje masovnih grobnica (II. Svjetskog rata) grobnica u šumama Lug, Razbuška, itd. , do danas se samo odugovlači sa rasvjetljivanjem tih tajni.
RATNI ZLOČINI KOMUNISTA I ANTIFAŠISTA
U vođenju rata i oslobađanju bjelovarskog kraja od Ustaške i Domobranske vojske, po naređenju J. Manolića skidaju se ljude s vlaka i odvode, od kojih nekima gubi se svaki trag. Po svjedočanstvu starijih, Manolić samo viče » vodi ! « te njegovi partizani po » de fakto « kratkim postupcima - odmah likvidiraju one izdvojene. Dok je 1992. godine vršena (eshumacija) iskopavanje žrtava u Lugu; djelatnici SZUP-a (Službe za zaštitu ustavnog poretka) snimali su sa video kamerom - no, ne zna se, gdje je danas taj film ?
TRAGOM REVOLUCIONARNOG PUTA JOSIPA MANOLIĆA
1946. do 1947. godine Manolić odlazi u Zagreb za načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija . Kao glavni provodi utamničenje Nad-biskupa Alojza Stepinca. I na toj dužnosti ostaje do 1960. godine kada postaje šef SUP-a (Sekretarijata unutarnjih poslova ) u SFRJ. 1965. godine izabran je u Sabor SR Hrvatske i obnaša funkcije predsjednika organizaciono-političkog odbora, predsjednik zakonodavno-pravne komisije, član je Ustavne komisije…1969. godine izabran je po drugi put u Sabor SR Hrvatske. 1989. godine rukovodi CK SKH na 20. kongresu donosi odluke o raspisivanju prvih parlamentarnih izbora. Odmah potom 17. lipnja 1989. godine osnivač je HDZ-a na zagrebačkom Jarunu u prostorijama NK Borac Zagreb.
MANOLIĆ PREOKREČE KAPUT
1993. – 1994. Manolić je Predsjednik Županijskog doma Sabora i vrši niz drugih funkcija. Drugi je čovjek u novo nastaloj Republici Hrvatskoj, odmah je do Franje Tuđmana. 1994. – 1995. godine sa svojom frakcijom (S. Mesić, Degoricije, Jurić i dr.) žele preoteti vlast Tuđmanovima. Izlika im je da ta klika ne legalno vodi rat u BiH-a. Ne uspijeva im izvršiti državni udar tj. preokret i moraju otići sa političke scene HDZ-a. Godine 1995. osnivaju svoju stranku HND. U našoj županiji nemaju ogranak.
MANOLIČEV PRIJEKI SUD
Mnogo je godina prošlo a Manolič još slobodno šeće ulicama Zagreba i živi u Nazorovoj ulici u susjedstvu Franje Tuđmana. U svojoj knjizi » 1989 – 1995. MANOLIĆ « nakladnika MISL, kaže: » Otvaranje rupe Jazavke «, jedne jame za drugom povlaći za sobom prošlost. « U svojoj knjizi Hrvatsku totalitarnom prćijom jednog čovjrka «. » Tuđman je dvojake naravi… « U tjedniku » Nacional « od 4. studenog 1998. godine na stranici 22 u intervjuu Ivi Pukaniću tobože brani Tuđmana isprdavajući kaže:… » druge snage ruše njegov autoritet i njegovu politiku… « Fotografira se uz sliku Franje Tuđmana, kao hrvati su takvi koji se ne znaju ikonografije riješiti. Prije Tito, a sada Tuđman.
TITIN ZLODUH VLADA HRVATSKOM
Franjo Tuđman je bio komunistički general. Koji je za vrijeme rušenja NDH u Čazmi zatvarao hrvate, i domobran, i punio Čazmanske šume. Procjenjuje se da je tamo oko tisuću Hrvata pogubljeno. Primarijus dr. Rudolf Miculinić osobno je ispričao da u kuće upali su mu od Mile Ćuka ljudi i oduzeli mu sve zapisnike koje i stvari koje je vodio u eshumenacijama* koje su partizani poubijali bez suđenja. Josip Manolič koji je harao po slavonskom i bjelovarskom kraju u cijeloj svojoj politici daje krive procjene i često mijenja mišljenje. 1948. godine sudjeluje u zavjeri protiv Andrije Hebranga. 27. ožujka 1993. tajno se sastaje s Radovanom Karađićem, Nikolom Koljevićem i drugim našim neprijateljima ( izvor iz knjige ) » Vlada nacionalnog jedinstva « autora Franje Gregorića. 1993. Na Trgu E. Kvaternika u Bjelovaru javno se potpisuje peticija za suđenje J. Manoliću i drugim počiniteljima ratnih zločina. (D. Bobek).
Bjelovar, 21. listopada 1998. godine
PREDSJEDNIK UDRUGE:
Branko Stojković
--------------------
CROATAI / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr
--------------------
E-mail: brankostojkovic1@gmail.com
Telefon: 095/814-82-90
Od Anoniman (Neregistriran), u 8. srpanj 2008 12:55:14
<< Home