45 lines

 

čet - 09.11.2006

Šokantno: Predsjednik RH Stjepan Mesić u Francuskoj kazneno prijavljen za pokušaj atentata na Marina Tomulića

S anonimne mail adrese autoru ovoga bloga pristiglo je pismo francuskog odvjetnika Ivana Jurašinovića upućenog predsjedniku RH Stjepanu Mesiću 04. studenoga 2006. Riječ je o pismu koje sam spomenuo u prethodnom postu. I sam sam začuđen kako se informacije brzo šire internetom. Pismo je u Hrvatsku, osim Predsjedniku RH, faksirano i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, predsjedniku Hrvatskog Sabora Vladimiru Šeksu te Tereziji Barbarić, nekad Biljani Sučić. Isprintao sam pismo, skuhao kavu, pripalio cigaretu i pozorno počeo čitati. A onda novi šok. U uvodu pisma odvjetnik Jurašinović obavještava predsjednika Mesića da je 15. rujna 2006., između ostalih i protiv hrvatskog predsjednika, u francuskom gradu Nanterreu podnio kaznenu prijavu za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Marina Tomulića. Obzirom da u zaglavlju pisma stoji Predmet: TOMULIĆ p/ NIKOLIĆ i ostali, te Vaš predmet: PETRAČ, nesumljivo je da se radi o pokušaju atentata iz 2002-e o čemu sam pisao u postu -> Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića i o kojem je Tomulić govorio u predzadnjem Globusu:

Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu." Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006.
Podsjećam da je Marko Nikolić bio osuđen na 30 godina zatvora zbog organiziranja atentata na Vjeku Sliška, mafijaškog bossa kojeg se smatralo konkurencijom Hrvoju Petraču. O Petraču je Tomulić u predzadnjem Globusu rekao:

ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER

 Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega. "Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić.

 Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.

Marin Tomulić je zabrinut za fizičku sigurnost Terezije Barbarić (njegov odvjetnik piše Sučić), pa obavještava hrvatskog predsjednika da će njega smatrati odgovornim dogodi li joj se štogod. Uostalom, izvolite si sami pogledati u kakvu se kašu uvalio Stjepan Mesić:

Tomulic_Mesic1

Tomulic_Mesic2

Tomulic_Mesic3
Faks odvjetnika Ivana Jurašinovića predsjedniku RH Stjepanu Mesiću

1 komentara:

  • ZA VRIJEME MESIĆEVOG REŽIMA, TJ. MANDATA
    (2000-2011.,) IZ HRVATSKE JE NESTALO 146.848 LJUDI !?
    Izumiru li Hrvati i Hrvatice ili bježe iz Hrvatske van?
    Netko je kriv za ovakvo stanje i politiku. Da li smo postali stvarno zemlja bez daljnje životne perspektive i rada. Državni zavod za statistiku predstavio je preliminarne* rezultate popisa stanovništva. Prema Državnom zavodu za statistiku u Republici Hrvatskoj, u 2011. godini živi 4.290.612 stanovnika, što je 146.848 stanovnika manje u odnosu na 2001. Godinu. No, ni Zagreb više nije „milijunski“ grad, jer sad u njemu živi 792,875 stanovnika. A iza Zagreba slijede gradovi po osipanju broja ljudi: Split, Rijeka, Osijek, Zadar i Velika Gorica.
    U zadnjih deset godina u Hrvatskoj su nestala četiri grada veličine kao grad Bjelovar. Prijeti li Hrvatima i Hrvaticama da do kraja 21. stoljeća potpuno izumru. Za vrijeme Mesićevog režima, tj. mandata (2000-2010.,) iz Hrvatske je nestalo 146.848 ljudi. Stjepan Mesić je za svog režimskog mandata, kao predsjednik Hrvatske, uništio hrvatski narod. Što je on više uništavao Hrvate i Hrvatice, imao je dobar i sve bolji ideal* za politički uzlet. Još na kraju dvaju predsjedničkih mandata, Mesić je nagrađen, da živi doživotno, u državnom dvorcu i to u trošku naroda.
    Ima li ovo veze s težnjom hrvatskog naroda za samostalnišću? Mesić i njemu slićni, što više su uništavali Hrvate i Hrvatice, to s druge strane, će imati više mjesta na teritoriju Hrvatske, za EU kolonijaliste i strance. Za Mesića je zadatak izvršen: da Hrvatska u pravom smislu – nestane, ili bolje rečeno je nema. Ovo su najpotresnija vremena za Hrvatski narod – koji je bez: posla, nezaposlen.., bez ikakvih financijskih primanja i egzistencije... Mesić je sve svoje ljude postavio na glavne pozicije, a Hrvatska će još dugo morati trpiti taj instalirani režim. Nas je Mesićeva laž i ratno profiterstvo dotjeralo – na ovo što (sad) imamo – a nemamo ništa. Sedam godina nas je potkradao (bivši) premijer Ivo Sanader, i njegov organizirani klan.
    Mesić je kriv za sve hrvatske branitelje koji su nestali sa „hrvatskog lica“ zemlje. I što su po zatvorima od Hrvatske pa sve do Haaga. Njemu je bila važna „detuđmanizacija“ Hrvatske, a ne gospodarstvo i ekonomija. Taj njegov privatni rat i obračun, koji je vodio preko leđa iovako osiromašnog i bijednog naroda – koji je platio taj „fušarski“ inžinjering. Mesić kad je htio zavlačio je svoju ruku u državnu kasu, te punio je džepove sebi i svojoj obitelji, prijateljima i znancima... Opravdanje za takav podhvat bio je lukavo smišljen čina: po onoj staroj poslovici i ključu - zavadi narod pa vladaj. Ima li ovo stvarno veze sa Hrvatskom? Pedantni statističari su izračunali da Stjepan Mesić, za svojih mandata, u prosjeku, svakog dana je dijelio jedno odlikovanje ili gradio neki komunistički i antifašistički spomenik, odnosno obilazio spomen groblja, polagao vijence i palio svijeće...
    U Bjelovaru, 30. Lipnja 2011. godine
    Pokret za građanska prava „Štit“
    BRANKO STOJKOVIĆ
    http://crostojkovic1958.blog.hr


    Od Anoniman (Neregistriran), u 30. lipanj 2011 11:52:35

Add comment

<< Home