45 lines

 

pon - 30.10.2006

Smokvina o Šariniću

Nisam se družio s ustašama

 - Ima li osnova optužba da ste odgovorni za malverzacije novcem iseljenika?

- Pretpostavio sam da će i to biti nezaobilazna tema ovog razgovora, mada je i to jedna od spomenutih nepravdi koje me užasno pogađaju. No, krenimo redom. Poznato vam je da je Gojko Šušak '91. napisao ono svoje poznato pismo iseljenicima i tražio pomoć. Nastavak toga bilo je otvaranje računa u Villachu, prethodno su nam to Švicarci odbili, jer su »namirisali« kako se radi o oružju, a bili smo pod embargom i međunarodna zajednica striktno se držala zabrana. Predsjednik Tuđman rekao je da netko iz ureda mora biti potpisnik, pa smo bili Gojko Šušak i ja te nešto kasnije i Jozo Martinović, ministar financija... Morali smo se dovijati na raznorazne načine da zametnemo trag novca. Ja sam te '91. potpisao desetak ili petnaest takvih naloga, a bilo ih je zasigurno stotinu i više koje su potpisali drugi. Kad god sam ja potpisivao, uvijek je to bilo uz papir sa specifikacijom, određeni iznos i popis oružja nabavljen za njega. Primjerice, toliko i toliko kalašnjikova, toliko i toliko granata... Oni koji mi »žele dobro« izvukli su naravno samo moje potpise... Osim toga, ja sam vam kriv, jer sam živ. Sve što sam potpisao išlo je natrag u Ministarstvo obrane ili Ministarstvo financija. Tako je bilo sve do kraja '91. i niti jedan moj potpis nećete naći nakon tog razdoblja, jer su kasnije ministarstva bila ekipirana i to više nije bio moj problem... Volio bih da vaši čitatelji znaju da je od stotina i stotina računa otvaranih po svijetu samo jedan zatvoren - onaj iz Villacha, a novac je vraćen u Hrvatsku. To je bilo na moje inzistiranje kod Tuđmana. Nisam pristao da se račun zatvori, kao jedini preživjeli od troje potpisnika, i novac iz Villacha prebaci zakladi koja je djelovala pri HDZ-u kako je to prvotno predsjednik tražio. Rekao sam predsjedniče to bi bilo: »Nije šija nego vrat«. Izborio sam se kod njega za stranački neovisnu zakladu i Vesna Škare-Ožbolt je dobila zadatak otvoriti račun u Privrednoj banci, a potpisnici su bili Ćuk i Valent... Iza toga smo doznali da je nekom čudnom financijskom alkemijom novac ipak otišao u HDZ-ovu zakladu. Pokrenuli smo sudski spor i nakon toga taj je novac ipak vraćen u hrvatski proračun. Postupio sam pošteno, a sad na moj račun stižu objede da sam novcem iseljeništva djeci kupio ovo ili ono, da sam nabavio brod. Pa ja sam trideset godina radio na dobro plaćenim poslovima u inozemstvu, nisam bedak da se nakon tako uspješne karijere dovodim u situaciju da se povlačim po sudovima. Vjerujte, dovoljno sam tijekom života zaradio da sebi i djeci mogu kupiti što hoću... Čovjek koji me je tužio 2003. - tri dana prije izborne šutnje - na tome je želio graditi političku karijeru. Ma to vam je strašno. Nema strašnije optužbe od te da sam krao novac iseljenika dok su drugi ginuli.

Nela Vlašić, Novi list/Glas Istre, 30. listopada 2006.

Zamolili smo Radovana Smovinu, iseljenika koji je tužio Hrvoja Šarinića, ali i Zakladu HDZ-a, da za čitatelje 45 linesa prokomentira gornju izjavu i evo što nam je odgovorio mailom iz Švicarske:

Šarinić je kao jedini živući potpisnik računa u Villachu malo izgubio pamćenje

1. U Švicarskoj kod UBS-a, u Genevi je otvoren konto pod naslovom "Hrvatski vitezovi". Taj konto je osobno otvorio Šarinić i osobno je potpisao okružnicu. Taj konto je zatvoren, ali gdje su otišli novci i gdje je izvješće?

 2. Tužba protiv Šarinića je predana Općinskom sudu u Zagrebu krajem 2004. godine, a ne 2003. kako izjavljuje Šarinić. Krajem 2004. nije bilo nikakvih izbora.

3. Radi se o povjereničkim računima za koje treba potpisnik i vlasnik računa dati izvjesće. Zašto nema izvješća i to za dva računa, jednog u Švicarskoj, a drugog u Austriji, kojima je upravljao Šarinić?

4. Nije Šarinić ili vlada pokrenula sudski spor protiv Zaklade HDZ, već je to učinio Radovan Smokvina, a vlada je naknadno tužila Zakladu HDZ-a (Beljo, Aralica i Pašalić) da vrate novac u proračun, što je apsolutno teška pogreška.... Vlasnik tih novca nije proračun RH, jer za proračun nije bio namjenjen, a RH nije još davne 1991. niti postojala. Općenito vlasnici novca na bilo kakvom povjereničkom računu su uvijek oni ljudi koji su uplatili novac za neku svrhu, a ako je ta svrha "nestala" onda samo platiše odlučuju kamo će s ostatkom novca, a ne država ili neki sud.

 5. Šarinić i svi ostali pajdaši "zna se" koji su se naglo obogatili padaju na ispitu, na kojem je pao i Alfrede Capone pred skoro 80 godina. "Otkud ti novac, jesi li platio porez". Kad će profunkcionirati porezna uprava u RH?

 6. U Francuskoj je g. Šarinić sigurno zaradjivao i imao imovinsku karticu i točno se zna koliko je bio "težak", a "zna se" što je došlo naknadno od sitne državne plaćice.

 7. Radovan Smokvina se za razliku od Šarinića druzio s Ustasama i emigrantima i fratrima, i nije ih se bojao, iako ih nije uvijek podržavao.

 Radovan Smokvina

0 komentara:

Add comment

<< Home