OSCE primijetio da zbog optužbi za špijunažu nemam posla
In a controversial presentation shown to the President in 2003, the head of the POA, Turek, accused Mr. Peratović and five other journalists of endangering Croatia’s national security by collaborating with foreign secret services and diplomats. These accusations were later published in the national daily Vecernji list and the political weekly Nacional. Mr. Peratović claims that his dismissal from Vjesnik in 2005 was mainly a result of the allegations against him. He has subsequently been unable to find employment.
OSCE Mission to Croatia, News in brief, page 3 of 4, 8 May 2006
Da sam ja bez posla, ne računajući neplaćeni blog angažman i obiteljske obaveze, jer sam bio optužen za špijunažu, primijetila je i zagrebačka podružnica OSCE-a. Kao kolateralna žrtva (u većini vojnih akcija najviše je kolateralnih žrtava) Akcijskog plana našao sam se na cesti. I još se oni koji su sudjelovali u mom odstranjivanju s mainstream scene pitaju:
Bravo, Peratoviću, bilo bi super kad bi nazočnom pučanstvu još objasnio tko sve to plaća, mislim, to koliko dugo već ne radiš i baviš se pizdarijama...
Krajem 2004.-e Mate Bašić je prema vlastitom priznanju nazivao Andreju Latinović da bi upozorio na moje protuhrvatsko pisanje, tražeći da se moj rad "stavi pod nadzor". Latinovićka, koja se sada žali na mobbing u Vjesniku, sama mi je napomenula da joj se Bašić žalio na moje pisanje (nigdje nisam spominjao njega, niti on išta predstavlja u hrvatskom javnom životu), te dodala da se na mene žale i direktoru Franji Maletiću.
Kad sam ja telefonirao (Marku Barišiću i Andreji Latinović), I to zbog toga što su se vrlo živi ljudi našli ugroženi njegovim pisanjem, mislim da nisam tražio da ga se otpusti (jer mu ja ionako ne bih dopustio približavanje novinama, osim kao čitatelju), već sam prijateljski pitao svoje prijatelje može li se tekstovi toga Peratovića staviti pod nadzor.
Početkom 2005-e opskurni Washington Times objavio je pamflet o mojoj navodnoj suradnji s britanskim MI6-om, što se potrudio prenijeti čitavom secret services undergroundu, Mario Profaca.
Mate Bašić je onda u ožujku 2005-e dao javno do znanja da se moje pisanje tretirao kao rušenje države:
Istraživačko novinarstvo je, naime, vrh, ili smisao, sama bit novinarstva. Nažalost, s tom se sintagmom igrao Denis Kuljiš, tamo u “Globusu”, pa poslije u “Nacionalu”, pa je sve vrvilo od “investigativnih timova”, i sličnih dosjetki. Vrag je odnio šalu kad su to neki među nama previše doslovno shvatili, pa su se počeli koristiti uzgrednicama, poput “vrlo dobro obaviješteni izvori”, “visoki izvor iz diplomatskih krugova”, “dobro upućeni dužnosnici koji žele ostati anonimni”, “izvori iz diplomatskih krugova”, itd. Dražen Budiša je 1971. u Vukovaru izgovorio rečenicu da će “nakon nas doći još radikalniji” (i dobio četiri godine robije), ali su u ovom slučaju zaista došli još radikalniji. Najbolji primjeri mogli bi biti, recimo, Željko Peratović i Gordan Malić, da druge sada ne spominjem. Jadno istraživačko novinarstvo svelo se u njihovoj interpretaciji na demagogiju i zlonamjerno, počesto krivotvoreno, odavanje državnih tajni, s ciljem nanošenja goleme osobne štete pojedincima, pomoću koje bi se trebala stvoriti opća negativna slika o svima nama, dakle, o društvu u kojemu živimo, o državi u kojoj živimo, i koju - posljedično - treba dokinuti.
Tipično nacionalkomunističko licemjerje. Andrea Latinović se iz krvnika pretvorila u žrtvu, a Mate Bašić se čudi od čega živim.
2 komentara:
Od deejayvu77, u 17. lipanj 2006 16:42:00
Od peratovic, u 17. lipanj 2006 18:15:00
<< Home