45 lines

Nijemci ne odustaju od Perkovića

Mnogi zaštitnici Josipa Perkovića od procesuiranja za sudjelovanje u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića, mora da su jako razočarani jučerašnjim posjetom njmačkog Saveznog tužiteljstva DORH-u vezano za kazneni postupak koji se u Münchenu vodi protiv Krunoslava Pratesa.

U utorak sam upozorio da Nijemci neće samo tako odustati od namjere da najprije u svojstvu svjedoka, a potom i optuženika, saslušaju Josipa Perkovića, poglavito obzirom na činjenicu da se smatra da je Udba bila upletena i u nestanak agenta BND-a Adolfa, koji je osiguravao pokojnog Đurekovića u Njemačkoj.

Željko Petrušić, ozbiljni kroničar procesa protiv Pratesa, primjećuje da su se njemački tužitelji pred par mjeseci požalili da im naše vlasti nisu željele dati najnovije POA-ino izvješće o tim (Udbnim na njemačkom tlu op. Že. P.) smaknućima, napravljeno po nalogu premijera.

Dodajmo da šef POA-e Tomislav Karamarko nije omogućio da agent POA-e Tomislav Milčić bude saslušan od njemačkog suda na okolnosti rada na spomenutom izviješću, a da su egenti OA-e Gordan Akrap i Jerko Ljubičić osumnjičeni za ometanje istrage na njemačkom tlu, a zbog čega u Hrvatskoj nisu kažnjeni.

Njemački tužitelji su Glavnog državnog odvjetnika RH Mladena Bajića stavitli u istu poziciju u kojem ga je imala Carla Del Ponte u slučaju Gotovina. On je ključna operativna osoba za suradnju Hrvatske s Njemačkom u suđenju za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Bajiću su podređene policija, ali i tajne službe.

Tomislav Karamarko je već informiran svojim kanalima što se jučer kod Glavnog državnog odvjetnika pričalo o njemu. Bajić će, navodno od budućeg šefa SOA-e tražiti da žrtvuje neke sitnije figure kako bi se Nijemcima pružio dokaz o suradnji.

U slučaju Gotovina stradala su tri špijunska šefa: ravnatelj OA-e Damir Lončarić, ravnatelj POA-e Franjo Turek i savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost Željko Bagić.

Kao dokaz suradnje Karamarko bi trebao povući Akrapa i Ljubičića iz Njemačke, a zagrabački gradonačelnik Milan Bandić bi ih zbrinuo u gradskom Holdingu. Međutim, to je za sada teško izvedivo zbog protivljenja Josipa Perkovića, koji preko spomenute dvojice ima osjećaj da nadzire postupke BND-a na njemačkom tlu.

Perković je lukaviji od Gotovine. On si ne može dopustiti da ostane bez važnog dijela obavještajne logistike. Prema Gordanu Maliću, Perković i njegov sin Saša, aktualni savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost, surađivali su sa MI6-om u lovu na Antu Gotovinu. Zato je Saša, kojeg je Sanader najprije potjerao iz Obavještajne agencije zajedno s Lončarićem, zbog pomaganja Petraču i Gotovini, postao Mesićev savjetnik.

Perkovićev život svodi se na špijuniranje. Zar nije i sina uveo u posao? Gordan Malić, Jasna Babić, Ivo Pukanić, Anto Nobilo i Tomislav Karamarko smatraju ga najuspješnijim hrvatskim špijunom. Ova skupina odriče takav naslov Manoliću kojeg drže odgovornim za Perkovićevo ispitivanje na suđenju Oreškoviću, Grandiću i Norcu u Rijeci. Gordan Malić tvrdi da posjeduje dokumente koji dokazuju da je Smiljan Reljić kao pomoćnik ministra policije za kriminalističku policiju bio nadležan procesuirati Oreškovića nakon što je bio uhićen pa pušten iz pritvora u prosincu 1991. Josip Manolić je i u Rijeci ponovio da je ministar obrane Gojko Šušak zaustavio procesuiranje Oreškovića, a da je Perković potom udomio gospićkog Kaligulu kod sebe u SIS-u.

Obzirom da svjedočeći u Rijeci nije rekao ni jedne negativne riječi protiv optuženih, u inkriminirano vrijeme sebi podređenih osoba, jedino je za zaključiti da ih je odano nastavio štititi, čime Perković nedvojbeno dokazuje svoju odgovornost, u najmanju ruku, u prikrivanju i ne kažnjavanju gospićkih zločina.

Jerko Ljubičić je brat Mirka Ljubičića Švepsa, bivšeg špijuna koji je navodno sudjelovao u Norčevom dvotjednom skrivanju u Zagrebu pred optužnicom iz Rijeke. S Perkovićem je i po drugim osnovama povezan preko Norca.

Da se Karamarko odluči povući Ljubičića iz Njemačke osjećao bi se zakinut Perković, ali i obavještajno podzemlje bivšeg HDP-a, na koje je Jerko naslonjen preko brata Švepsa. To se pak ne bi svidjelo ni Nikoli Štedulu, bivšem predsjedniku HDP-a, koji se nedavno vratio iz Australije gdje je sređivao papire za tamošnju mirovinu.

Tihomir Orešković i Mirko Norac našli su se u Gospiću kao članovi HDP-a. Norac je prethodno bio tjelesni čuvar Nikole Štedula. U Gospić ga je doveo Antonio Lekić, štedulovac poznatiji iz priča o ubojstvu Mire Barešića i ratnim zločinima u Lori. Navodno je i ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko sudjelovao u izradi famozne Predstavke djelatnika SIS-a (Nikola Krišto, Antonio Lekić, Ivica Drviš i Miro Laco) upućene ministru obrane Gojku Šušku, u fingiranom ratu protiv Josipa Perkovića.

Perković je na čelu špijunske mreže koja je sudjelovala u zločinima Udbe, ali i u ratnim zločinima i političkim ubojstvima za demokratske Hrvatske. Kad god mu se netko iz te mreže suprotstavio, fingirano ili ne, on ga je znao poklopiti čime bi javno demonstrirao svoju nadmoć.

Kad bi netko iz njegove mreže stradao, poput Veselina Marinova, on bi opet profitirao. Njegov sin je dobio posao u HIS-u, jer je Tatek, tamo organizirao akciju Barakuda, koju je na papiru vodio Gordan Akrap, a čiji je glavni informator bio Veselin Marinov. Jasna Babić, Gordan Malić i Mario Kavajin Barakudu smatraju našom najuspješnijom špijunskom akcijom bez obzira što nijedan nalaz iz nje nije sudski procesuiran, a ubojica Veselina Marinova, Vinko Žuljević Klica pušten na slobodu pod obrazloženjem da je pucao u samoobrani.Jasna Babić je na temelju Perkovićevih zabilješki iz Barakude napisala knjigu Zagrebačka mafija.

Svjestan svega ovoga Tomislav Karamarko se najvjerojatnije neće odlučiti dati zeleno svjetlo Veselku Grubišiću, ravnatelju OA-e za povlačenje Akrapa i Grubišića iz Njemačke, čekajući neki novi špijunski skandal koji bi mogao odvući pozornost sa slučaja Đureković-Prates-Perković. Moguće je da će zauzvrat Nijemcima ponuditi neke dvojbene dokumente Udbe, a da će se Tomislav Milčić, razboljeti na duže pa neće moći svjedočiti.Tako bi se pokušalo kupiti još malo vremena za Perkovićev boravak na slobodi.

To se vrijeme skraćuje jer je izaslastvo njemačkog tužiteljstvo nakon boravka u Zagrebu produžilo za Beograd gdje se sastalo sa tamošnjim kolegama kako bi spriječila opstrukcija procesa Pratesu iz tamošnje BIA-e. Naime, njemački tužitelji su pred par mjeseci upozorili da ni beogradski špijuni nisu htjeli surađivati u dostavljanju dokumentacije vezane za akciju Dunav u kojoj je ubijen Stjepan Đureković. Srbijanski špijuni zasigurno nisu štitili Božidara Spasića, tadašnjeg djelatnika savezne Udbe koji je opširno pisao o akciji Dunav u knjizi Lasica koja govori jer prema do sada dostupnim podatcima njega Nijemci ni ne namrjeavaju optužiti. BIA je mogla štititi samo Stanka Čolaka, koji je bio šef 2. uprave Udbe zadužene za emigraciju u vrijeme Đurekovićeva ubojstva i koji je prema svjedočenju Vice Vukojevića na suđenju u Münchenu od Josipa Perkovića dobio ključeve Pratesove garaže, te ih proslijedio Željku Ražnatoviću Arkanu, koji je potom ubio Đurekovića. Stanko Čolak je Hrvat iz Hercegovine koji je ostao živjeti u Beogradu za rata i prema nekim izvorima bio jedna od spona Josipa Perkovića sa srbijanskim špijunima, prije svega Jovicom Stanišićem. Štogod to značilo, najave su da njemački tužitelji neće u Beogradu inzistirati na Čolaku, nego će tražiti dokumente koji im mogu potkrijepiti dosadašnje optužnice protiv Pratesa i Perkovića. Za pretpostaviti je da Beograd ima previše svojih problema da bi trpio pritiske zbog Perkovića ma kakve god njegove veze s njima bile, te da će neki zanimljivi dokumenti iz Beograda biti proslijeđeni u München.

Objavio peratovic u 13. srpanj 2006 11:36:00