Mesić i Sanader i dalje u zaštiti Perkovića
Početkom svibnja objavio sam post: Hoće li Njemačka protjerati špijune Gordana Akrapa i Jerka Ljubičića?
Istodobno su špijuni koje se sumnjičilo da ometaju istragu njemačkog pravosuđa o ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića bili pozvani u Obavještajnu agenciju na očitovanje. Kod Veselka Grubišića, ravnatelja OA-e boravio je i obavještajni časnik za vezu iz njemačkog veleposlanstva u Zagrebu kako bi upozorio na neprihvatljivo ponašanje dvojice špijuna koji su u njegovoj zemlji akreditirani kao diplomati. I umjesto da agenti diplomati budu povučeni iz zemlje koja ih ne želi, Gordan Akrap i Jerko Ljubičić su se nakon četiri dana vratili u Njemačku kao da se ništa nije dogodilo. Navodno da su Grubišiću ispričali da im čitavu priču podmeće domaće obavještajno podzemlje u suradnji s BND-om. Istog su izgleda mišljenja i Tomislav Karamarko, budući šef SOA-e, Saša Perković, savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost, članovi saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, premijer Sanader i predsjednik Mesić.
Slično slučaju Gotovina, tajne službe, državni vrh i nadležni parlamentarni Odbor stavili su se u zaštitu Josipa Perkovića, kojeg u Njemačkoj sumnjiče za sudjelovanje u organizaciji i pripremi atentata na Stjepana Đurekovića.
Najmanji je tu problem Veselko Grubišić, ravnatelj OA-e koji ne odlučuje samostalno u svojoj kući. On je kao tipični hrvatski službenički karijerist ionako odlučio izići iz SUSTAVA čim zaživi novi Zakon o sigurnosnim službama i OA postane sastavnim dijelom SOA-e, na čelu s Tomislavom Karamarkom. Pristao je na deal s Karamarkovim podupirateljima i nije osporavao prijedlog zakona, pa će biti nagrađen mjestom u diplomaciji. Tako bi u nas postupili svi službenički karijeristi na njegovom mjestu. Bude li dovoljno pametan izabrat će diplomatsko odredište izvan sfere utjecaja Njemačke, pa će u miru radit i uživat.
A problem hrvatske opstrukcije njemačke istrage samo buja ispod tepiha pod koji ga zajednički guraju Sanader i Mesić.
Josip Perković se po Zagrebu šeće hineći šepanje kao što je glumio bolesnika kada mu je Ika Šarić zaprijetila privođenjem ne odazove li se svjedočenju na suđenju Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu.
Mrežom vlastitog obavještajnog podzemlja i ucjenama upleo je premijera i predsjednika da ga brane od pojavljivanja na sudu gdje bi se po prvi put u karijeri trebao naći kao optuženi.
Tomo Naletilić, radikalni emigrant čiji je interview iz Slobodne Bosne u cijelosti citiran niže, izjavio je početkom godine za Večernji list da Njemačka ne krivi Udbu samo za ubojstvo Stjepana Đurekovića, već i za nestanak BND-ova agenta Adolfa, koji je navodno bio Đurekovićevo osiguranje. Kao radikal koji je djelovao na tlu Njemačke i osoba na koju je Udba pokušala atentat bacanjem kiseline u lice, Naletilić je zacijelo bio u dobrim odnosima s BND-om, ako ništa da bi sačuvao glavu. Stoga njegovu tvrdnju o dodatnom motivu za njemačku odlučnost u procesuiranju Josipa Perkovića, treba uzeti s dosta ozbiljnosti.
Perković se valjda nada da će Njemačka odustati od njegova progona, kao što je Gotovina mislio da će Haaški sud prestati s radom, pa da se on na njemu neće ni pojaviti.
Gotovina se prevario, a ni Perković nema šanse da mu se ostvare nadanja. Čim Njemačka pokaže veću diplomatsku odlučnost da se taj problem riješi Sanader i Mesić će popustiti pred jačim argumentima.
P.S. U prilogu je moj kraći intervju za Radio Knin povodom afere Puljiz u kojem sam između ostalog, prepričao svoj susret s Josipom Perkovićem s prosinca 1998. kada mi se istodobno nudio za zlatnu koku i triput prijetio da bi me mogao ubiti.
0 komentara:
<< Home