Glavasch - trotz allem
Vjenceslav Bill nije osoba koju bi trebalo uzimati za ozbiljno u slučaju Glavaš. Onaj koji je prijetio drugima (meni i mojoj obitelji) nije kompetentan da ga se pita o opasnosti koja eventualno prijeti od Branimira Glavaša kao što su to učinili Radio 101, 24 sata ili Drago Hedl. Da bi se ukazalo na moguće opasnosti koje vrebaju iz užarenih situacija gdje je je Branimir Glavaš glavni kuhar, dovoljno se prisjetiti nekoliko arhivskih slučajeva. Svima je poznato da je Branimir Glavaš javno dovodio u opasnost nekadašnjeg načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira. O tome je svjedočila i Kirova udovica Jadranka. Nakon što je jedne zgode napadnut bivši osječki novinar Goran Flauder, Glavaš je izjavio da ga taj događaj ne čudi obzirom na Flauderovo pisanje koje je ljutilo mnoge. Mirko Tankosić, svojedobni Vladin službenik angažiran na mirnoj reintegraciji istočne Slavonije i Baranje napadnut je u svom osječkom uredu 1996. od strane proganika i pukovnika HV-a Nikole Jamana, koji je prethodne večeri prema pisanju Flaudera, Drage Hedla i mene, večer ranije bio s Branimirom Glavašem. Sumnjajući u umiješanost u taj napad predstavnici međunarodne zajednice tražili su od pokojnog Tuđmana da Glavaša smijeni s županske funkcije što je ovaj i učinio. Iskreno, malo me čudi da su Tankosić i njegov tadašnji šef Ivica Vrkić, zaboravili na taj, i druge slične događaje. Možda i nisu, ali pošto ih nitko od novinara nije podsjetio, ponašaju se oportuno.
Europa na odmoru
 La Grand-Place u BruxellesuGlavni briselski trg opustio je nakon proslave 175 godišnjice Monarhije. I dok svi pošteni Europljani hrle na Jadransko more nadajući se da kolovoz neće biti kišan kako je najavio Zoran Vakula u Otvorenom pred koji tjedan, 45 Lines je krenuo u suptrotnom smjeru. Obišli smo neka standardna mjesta u Švicarskoj, pa skočili do europske prijestolnice. Slijedeći tjedan obići ćemo neka znamenita mjesta u Njemačkoj i Francuskoj.
hm vakula može prognozirati kišu koliko i ja večerašnju pobjedu metsa
Glavašev svjedok iz bećarca
Treće proročanstvo 45 Linesa tiče se Vjenceslava Billa, osobe koja se na stranicama Feral Tribunea reklamira kao svjedok protiv Branimira Glavaša. Na zahtjev Branimira Glavaša, Bill je danas pred istražnim sucem Zdenkom Posavcem saslušan u prisutvu pravosudnog policajca. Nesposoban za suđenje? Branimir Glavaš ranije je tužio Vjenceslava Billa za klevetu, a Bill se više puta nije pojavio na sudu pravdajući izostanke potvrdom liječnika psihijatra da zbog ozljede glave u ratu nije sposoban za suđenje. Stoga je Glavaševa obrana danas zatražila da se svjedoka vještači, ili da se za vrijeme njegova svjedočenja, budući ga smatraju opasnim, pozovu pravosudni policajci. Istražni sudac Zdenko Posavec odbio je prijedlog o vještačenju svjeodka, ali je u sudnicu pozvao službenika osiguranja. Željko Petrušić, Jutarnji list, 17.07.2006.
Isto je na zahtjev mog odvjetnika Luke Šuška postupila sutkinja Tanja Hučera: Na traženje punomoćnika tužitelja konstatira se da je ročištu nazočan pravosudni policajac kojeg je na isto ročište pozvao raspravni sudac nakon što je u spis neposredno prije ročišta dostavljen podnesak tužitelja od 10. 4. 2006. godine u kojem tužitelj izvještava sud da je tužitelj osobno kao i neki od predloženih svjedoka dobio prijetnje u veljači i ožujku 2006. godine, te je sud kako bi osigurao mirno odvijanje današnjeg ročišta te sigurnosti sudionika postupka pozvao i osigurao nazočnost pravosudne policije za današnje ročište. Punomoćnik tužitelja ostaje kod dokaznih prijedloga iznesenih u tužbi i naknadnim podnescima tužitelja i predlaže da sud službenim putem zatraži izvještaj VII Policijske postaje Zagreb, i Glavnog državnog odvjetnik RH, a u svezi prijava koje je tužitelj podnio protiv Vjenceslava Billa... Zapisnik s raspravnog ročišta povodom tužbe autora 45 Lines protiv države od 12.4.2006.
Je li sudac Zdenko Posavec upoznat s mojom prijavom Državnom odvjetništvu i policiji protiv Billa, pa je prihvatio Glavašev prijedlog, ili je bilo dovoljno što je Glavaš zatražio prisustvo pravosudne policije, ostavljam vam da sami prosudite. Naravno da očekujem da ću biti i optužen da sam u dogovoru s Branimirom Glavašem. Uostalom, Vjenceslav Bill mi je poslao Glavašev broj mobitela: "098309032 ovo ti broj Branimira Glavasa sa bi ti bio novinar na sto se pozivas pitaj ga sto je Bill lagao bit ces informiran iz prve ruke reci mu i da sam ti ja dao broj uostalom imas poruku reci mu da dao ni psu pusi kurac jer kao i tebi nakon govana koliko ste pojeli i vasim ce nasljednicima smrditi iz usta" Pošiljaoc: Vjenceslav Bill, +38598385848, Poslano 13:95.01, 17.03.2006.
Vjenceslav Bill prošle godine negdje između Berave i Bosuta Velik broj vjernih čitatelja 45 Lines izrazio mi je potporu za vrijeme Billovog prijećenja u veljači i ožujku, i sjeća se kako sam se tada mučno osjećao. No, nisam imao druge nego javno raščistiti odnose s Billom uz napomenu da mislim kako on svojim svjedočenjem neće teretiti Branimira Glavaša po optužnici Državnog odvjetništva: Dakle, ne znam zašto se Vjenceslav Bill i dalje plaši Branimira Glavaša. Zašto bi Branimir Glavaš ikako naudio Billu kad ovaj protiv njega nije svjedočio. 45 lines, 17.03.2006.
Usporedite gornji citat s donjim: Ni Vjenceslav Bill nije imao nikakvih saznanja o ubojstvima srpskih civila. Rekao je samo kako je čuo da je bilo ispitivanja civila u spomenutim garažama. Međutim, spominjao je ubojstva drugih osoba, koja nisu predmet ove istrage, pri čemu je istaknuo likvidacije njegovih suboraca Mate Šabana i Tihomira Međugorca zvanog Kjoto... Nakon izlaska sa suda Bill je izrazio čuđenje što nije pokrenuta šira istraga. Na novinarski upit rekao je da s Glavašem danas nije komunicirao. - Što ću ja s njim pričati. Uplašio se, samo se smješkao. Glavaš je kriminalac - rekao je Bill. S druge strane, Branimir Glavaš bio je zadovoljan. - Mogu samo reći: obrana - optužba danas je dva prema nula - rekao je Glavaš. Željko Petrušić, Jutarnji list, 17.07.2006
O razvoju proreknute situacije više možete pročitati na linkovima: Vjenceslav Bill traži ispriku, Samoproglašeni svjedok Glavaševih zločina, Vjenceslav Bill se ispričao bolešću - Tko je ovdje lud, Vjenceslav Bill: Skini virus s mog kompjutera ili ću te kaznit!. Želite li ga čuti kako pjeva, a niste ranije, kliknite na ove dvije mp3-ice:  ,  .
Nijemci ne odustaju od Perkovića
 Središnja Zgrada BND-a u Pullachu kraj MünchenaMnogi zaštitnici Josipa Perkovića od procesuiranja za sudjelovanje u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića, mora da su jako razočarani jučerašnjim posjetom njmačkog Saveznog tužiteljstva DORH-u vezano za kazneni postupak koji se u Münchenu vodi protiv Krunoslava Pratesa. U utorak sam upozorio da Nijemci neće samo tako odustati od namjere da najprije u svojstvu svjedoka, a potom i optuženika, saslušaju Josipa Perkovića, poglavito obzirom na činjenicu da se smatra da je Udba bila upletena i u nestanak agenta BND-a Adolfa, koji je osiguravao pokojnog Đurekovića u Njemačkoj. Željko Petrušić, ozbiljni kroničar procesa protiv Pratesa, primjećuje da su se njemački tužitelji pred par mjeseci požalili da im naše vlasti nisu željele dati najnovije POA-ino izvješće o tim (Udbnim na njemačkom tlu op. Že. P.) smaknućima, napravljeno po nalogu premijera. Dodajmo da šef POA-e Tomislav Karamarko nije omogućio da agent POA-e Tomislav Milčić bude saslušan od njemačkog suda na okolnosti rada na spomenutom izviješću, a da su egenti OA-e Gordan Akrap i Jerko Ljubičić osumnjičeni za ometanje istrage na njemačkom tlu, a zbog čega u Hrvatskoj nisu kažnjeni. Njemački tužitelji su Glavnog državnog odvjetnika RH Mladena Bajića stavitli u istu poziciju u kojem ga je imala Carla Del Ponte u slučaju Gotovina. On je ključna operativna osoba za suradnju Hrvatske s Njemačkom u suđenju za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Bajiću su podređene policija, ali i tajne službe. Tomislav Karamarko je već informiran svojim kanalima što se jučer kod Glavnog državnog odvjetnika pričalo o njemu. Bajić će, navodno od budućeg šefa SOA-e tražiti da žrtvuje neke sitnije figure kako bi se Nijemcima pružio dokaz o suradnji. U slučaju Gotovina stradala su tri špijunska šefa: ravnatelj OA-e Damir Lončarić, ravnatelj POA-e Franjo Turek i savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost Željko Bagić. Kao dokaz suradnje Karamarko bi trebao povući Akrapa i Ljubičića iz Njemačke, a zagrabački gradonačelnik Milan Bandić bi ih zbrinuo u gradskom Holdingu. Međutim, to je za sada teško izvedivo zbog protivljenja Josipa Perkovića, koji preko spomenute dvojice ima osjećaj da nadzire postupke BND-a na njemačkom tlu. Perković je lukaviji od Gotovine. On si ne može dopustiti da ostane bez važnog dijela obavještajne logistike. Prema Gordanu Maliću, Perković i njegov sin Saša, aktualni savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost, surađivali su sa MI6-om u lovu na Antu Gotovinu. Zato je Saša, kojeg je Sanader najprije potjerao iz Obavještajne agencije zajedno s Lončarićem, zbog pomaganja Petraču i Gotovini, postao Mesićev savjetnik. Perkovićev život svodi se na špijuniranje. Zar nije i sina uveo u posao? Gordan Malić, Jasna Babić, Ivo Pukanić, Anto Nobilo i Tomislav Karamarko smatraju ga najuspješnijim hrvatskim špijunom. Ova skupina odriče takav naslov Manoliću kojeg drže odgovornim za Perkovićevo ispitivanje na suđenju Oreškoviću, Grandiću i Norcu u Rijeci. Gordan Malić tvrdi da posjeduje dokumente koji dokazuju da je Smiljan Reljić kao pomoćnik ministra policije za kriminalističku policiju bio nadležan procesuirati Oreškovića nakon što je bio uhićen pa pušten iz pritvora u prosincu 1991. Josip Manolić je i u Rijeci ponovio da je ministar obrane Gojko Šušak zaustavio procesuiranje Oreškovića, a da je Perković potom udomio gospićkog Kaligulu kod sebe u SIS-u. Obzirom da svjedočeći u Rijeci nije rekao ni jedne negativne riječi protiv optuženih, u inkriminirano vrijeme sebi podređenih osoba, jedino je za zaključiti da ih je odano nastavio štititi, čime Perković nedvojbeno dokazuje svoju odgovornost, u najmanju ruku, u prikrivanju i ne kažnjavanju gospićkih zločina. Jerko Ljubičić je brat Mirka Ljubičića Švepsa, bivšeg špijuna koji je navodno sudjelovao u Norčevom dvotjednom skrivanju u Zagrebu pred optužnicom iz Rijeke. S Perkovićem je i po drugim osnovama povezan preko Norca. Da se Karamarko odluči povući Ljubičića iz Njemačke osjećao bi se zakinut Perković, ali i obavještajno podzemlje bivšeg HDP-a, na koje je Jerko naslonjen preko brata Švepsa. To se pak ne bi svidjelo ni Nikoli Štedulu, bivšem predsjedniku HDP-a, koji se nedavno vratio iz Australije gdje je sređivao papire za tamošnju mirovinu. Tihomir Orešković i Mirko Norac našli su se u Gospiću kao članovi HDP-a. Norac je prethodno bio tjelesni čuvar Nikole Štedula. U Gospić ga je doveo Antonio Lekić, štedulovac poznatiji iz priča o ubojstvu Mire Barešića i ratnim zločinima u Lori. Navodno je i ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko sudjelovao u izradi famozne Predstavke djelatnika SIS-a (Nikola Krišto, Antonio Lekić, Ivica Drviš i Miro Laco) upućene ministru obrane Gojku Šušku, u fingiranom ratu protiv Josipa Perkovića. Perković je na čelu špijunske mreže koja je sudjelovala u zločinima Udbe, ali i u ratnim zločinima i političkim ubojstvima za demokratske Hrvatske. Kad god mu se netko iz te mreže suprotstavio, fingirano ili ne, on ga je znao poklopiti čime bi javno demonstrirao svoju nadmoć. Kad bi netko iz njegove mreže stradao, poput Veselina Marinova, on bi opet profitirao. Njegov sin je dobio posao u HIS-u, jer je Tatek, tamo organizirao akciju Barakuda, koju je na papiru vodio Gordan Akrap, a čiji je glavni informator bio Veselin Marinov. Jasna Babić, Gordan Malić i Mario Kavajin Barakudu smatraju našom najuspješnijom špijunskom akcijom bez obzira što nijedan nalaz iz nje nije sudski procesuiran, a ubojica Veselina Marinova, Vinko Žuljević Klica pušten na slobodu pod obrazloženjem da je pucao u samoobrani.Jasna Babić je na temelju Perkovićevih zabilješki iz Barakude napisala knjigu Zagrebačka mafija. Svjestan svega ovoga Tomislav Karamarko se najvjerojatnije neće odlučiti dati zeleno svjetlo Veselku Grubišiću, ravnatelju OA-e za povlačenje Akrapa i Grubišića iz Njemačke, čekajući neki novi špijunski skandal koji bi mogao odvući pozornost sa slučaja Đureković-Prates-Perković. Moguće je da će zauzvrat Nijemcima ponuditi neke dvojbene dokumente Udbe, a da će se Tomislav Milčić, razboljeti na duže pa neće moći svjedočiti.Tako bi se pokušalo kupiti još malo vremena za Perkovićev boravak na slobodi. To se vrijeme skraćuje jer je izaslastvo njemačkog tužiteljstvo nakon boravka u Zagrebu produžilo za Beograd gdje se sastalo sa tamošnjim kolegama kako bi spriječila opstrukcija procesa Pratesu iz tamošnje BIA-e. Naime, njemački tužitelji su pred par mjeseci upozorili da ni beogradski špijuni nisu htjeli surađivati u dostavljanju dokumentacije vezane za akciju Dunav u kojoj je ubijen Stjepan Đureković. Srbijanski špijuni zasigurno nisu štitili Božidara Spasića, tadašnjeg djelatnika savezne Udbe koji je opširno pisao o akciji Dunav u knjizi Lasica koja govori jer prema do sada dostupnim podatcima njega Nijemci ni ne namrjeavaju optužiti. BIA je mogla štititi samo Stanka Čolaka, koji je bio šef 2. uprave Udbe zadužene za emigraciju u vrijeme Đurekovićeva ubojstva i koji je prema svjedočenju Vice Vukojevića na suđenju u Münchenu od Josipa Perkovića dobio ključeve Pratesove garaže, te ih proslijedio Željku Ražnatoviću Arkanu, koji je potom ubio Đurekovića. Stanko Čolak je Hrvat iz Hercegovine koji je ostao živjeti u Beogradu za rata i prema nekim izvorima bio jedna od spona Josipa Perkovića sa srbijanskim špijunima, prije svega Jovicom Stanišićem. Štogod to značilo, najave su da njemački tužitelji neće u Beogradu inzistirati na Čolaku, nego će tražiti dokumente koji im mogu potkrijepiti dosadašnje optužnice protiv Pratesa i Perkovića. Za pretpostaviti je da Beograd ima previše svojih problema da bi trpio pritiske zbog Perkovića ma kakve god njegove veze s njima bile, te da će neki zanimljivi dokumenti iz Beograda biti proslijeđeni u München.
Mislim da je pogrešno napisano ime Ljubičića. Radi se o Jakovu Ljubičiću, a ne o Jerku. Postoji i Jerko Ljubičić, koji je spomenut u članku Novog Lista od siječnja 2007. o članovima obavještajne zajednice zaposlenim "po babi i stričevima", u slučaju dotičnog po bratu. Ljudima čija su imena navedena se u principu ne povjeravaju zadaci složenosti poput onog ometanja njemačke istrage, premda je i to u našem sustavu itekako moguće. Međutim, kao što je autor primijetio, omogućena im je fluktuacija u druga tijela državne uprave, u kojima često šokiraju zaposlenike svojim "biserima". Dotični Jerko Lj. mogao bi izdati svoju Glupoteku, u kojoj bi se između ostalog našla i njegova izjava kako su "Englezi oduvijek bili veliki hipokrati":)
Mesić i Sanader i dalje u zaštiti Perkovića
Početkom svibnja objavio sam post: Hoće li Njemačka protjerati špijune Gordana Akrapa i Jerka Ljubičića?
Istodobno su špijuni koje se sumnjičilo da ometaju istragu njemačkog pravosuđa o ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića bili pozvani u Obavještajnu agenciju na očitovanje. Kod Veselka Grubišića, ravnatelja OA-e boravio je i obavještajni časnik za vezu iz njemačkog veleposlanstva u Zagrebu kako bi upozorio na neprihvatljivo ponašanje dvojice špijuna koji su u njegovoj zemlji akreditirani kao diplomati. I umjesto da agenti diplomati budu povučeni iz zemlje koja ih ne želi, Gordan Akrap i Jerko Ljubičić su se nakon četiri dana vratili u Njemačku kao da se ništa nije dogodilo. Navodno da su Grubišiću ispričali da im čitavu priču podmeće domaće obavještajno podzemlje u suradnji s BND-om. Istog su izgleda mišljenja i Tomislav Karamarko, budući šef SOA-e, Saša Perković, savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost, članovi saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, premijer Sanader i predsjednik Mesić.
Slično slučaju Gotovina, tajne službe, državni vrh i nadležni parlamentarni Odbor stavili su se u zaštitu Josipa Perkovića, kojeg u Njemačkoj sumnjiče za sudjelovanje u organizaciji i pripremi atentata na Stjepana Đurekovića.
Najmanji je tu problem Veselko Grubišić, ravnatelj OA-e koji ne odlučuje samostalno u svojoj kući. On je kao tipični hrvatski službenički karijerist ionako odlučio izići iz SUSTAVA čim zaživi novi Zakon o sigurnosnim službama i OA postane sastavnim dijelom SOA-e, na čelu s Tomislavom Karamarkom. Pristao je na deal s Karamarkovim podupirateljima i nije osporavao prijedlog zakona, pa će biti nagrađen mjestom u diplomaciji. Tako bi u nas postupili svi službenički karijeristi na njegovom mjestu. Bude li dovoljno pametan izabrat će diplomatsko odredište izvan sfere utjecaja Njemačke, pa će u miru radit i uživat.
A problem hrvatske opstrukcije njemačke istrage samo buja ispod tepiha pod koji ga zajednički guraju Sanader i Mesić.
Josip Perković se po Zagrebu šeće hineći šepanje kao što je glumio bolesnika kada mu je Ika Šarić zaprijetila privođenjem ne odazove li se svjedočenju na suđenju Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu.
Mrežom vlastitog obavještajnog podzemlja i ucjenama upleo je premijera i predsjednika da ga brane od pojavljivanja na sudu gdje bi se po prvi put u karijeri trebao naći kao optuženi.
Tomo Naletilić, radikalni emigrant čiji je interview iz Slobodne Bosne u cijelosti citiran niže, izjavio je početkom godine za Večernji list da Njemačka ne krivi Udbu samo za ubojstvo Stjepana Đurekovića, već i za nestanak BND-ova agenta Adolfa, koji je navodno bio Đurekovićevo osiguranje. Kao radikal koji je djelovao na tlu Njemačke i osoba na koju je Udba pokušala atentat bacanjem kiseline u lice, Naletilić je zacijelo bio u dobrim odnosima s BND-om, ako ništa da bi sačuvao glavu. Stoga njegovu tvrdnju o dodatnom motivu za njemačku odlučnost u procesuiranju Josipa Perkovića, treba uzeti s dosta ozbiljnosti.
Perković se valjda nada da će Njemačka odustati od njegova progona, kao što je Gotovina mislio da će Haaški sud prestati s radom, pa da se on na njemu neće ni pojaviti.
Gotovina se prevario, a ni Perković nema šanse da mu se ostvare nadanja. Čim Njemačka pokaže veću diplomatsku odlučnost da se taj problem riješi Sanader i Mesić će popustiti pred jačim argumentima.
P.S. U prilogu je moj kraći intervju za Radio Knin povodom afere Puljiz u kojem sam između ostalog, prepričao svoj susret s Josipom Perkovićem s prosinca 1998. kada mi se istodobno nudio za zlatnu koku i triput prijetio da bi me mogao ubiti.
Interview za Radio Knin o aferi Puljiz i Josipu Perkoviću
Mesić: Teslin spomenik u Gospiću miniran je 1991.
 Nikola TeslaNa današnjoj središnjoj proslavi 150 godišnjice rođenja Nikole Tesle predsjednik Stjepan Mesić, kao prvi hrvatski političar izrekao ključnu rečenicu hrvatske sramote vezane za legendarnog izumitelja "srpskog porijekla, hrvatske zavičajnosti": Teslin spomenik u Gospiću miniran je 1991. Do danas, nitko od hrvatskih političara nije spominjao tu sramnu činjenicu. A upravo zbog nje, trebalo nam je ovako dugo da se počenmo ponositi Teslom i slaviti ga. Zbog te sramote i potpredsjednik Hrvatskog Sabora Darko Milinović upozorio je braniteljske udruge da je rat završio. Na njega se nadovezao i premijer Ivo Sanader govoreći o budućnosti. A pokojni Milan Levar u svojim pismima oporbenim političarima koncem devedesetih pisao je i o imenima "dičnih Hrvatina" koje su srušile i Teslin spomenik, i pravoslavnu crkvu u Gospiću. Ali Levar nije bio političar. Njegove su riječi shvaćali ozbiljno samo oni koje je prozivao. Ista grupa koja je minirala spomenik Tesli i Levara je živog digla u zrak. Zna potpredsjednik Sabora Darko Milinović zbog čega šalje upozorenje braniteljskim udrugama iz Gospića. Mineri Tesle i Levara nikada nisu odgovarali za svoja nedjela. Zna to i premijer Sanader.
činjenica je sramotna ali postoje i gori zločini koji nisu riješeni pa je bolje ostaviti ovo kao veliku kulturološku mrlju na našoj (njihovoj) savjesti(-:
koment na koment: jesu li ubojstva i miniranje spomenika "kulturološke mrlje" ili zločini koji podliježu kaznenoj proceduri?
Budale će minirati sve ono što miriše na pamet. A kakva nam je danas pamet vidi se i po tome da si ti, čini mi se, jedini komentirao tu činjenicu.
@Kempo, da se taj spomenik čuvao, a lojalni civili srpske nacionalnosti nisu dirali, te da se u Zagrebu formirala vojna jedinica po imenom Nikole Tesle (naravno, uglavnom sačinjena od Srba), ne bismo se danas morali u toj mjeri crvenjeti.
sve skupa na toj proslavi nalikovalo je više farsi nego nečemu svečanom. da Tesla kojim slučajem nije kremiran mislim da bi se okretao u grobu
Jeftini korumpirani službenici
 Mario Pušić i Danijel Tuškan prijavili člana Vijeća za medije Marka Marića da ih je tražio mito (foto Večernji list)
Začudila me vijest iz današnjeg Večernjaka: Član Vijeća za medije tražio 30.000 kuna mita za koncesiju.Zašto prijavitelji prije obznanjivanja prijave nisu obavijestili Uskok, pa recimo ozvučeni i pod video prismotrom nisu Mariću isplatili tih 30.000 kuna? Nisam siguran da će njihova izjava biti dovoljan dokaz za ozbiljnu istragu. Koliko članovi Vijeća za elektronske medije traže kad je riječ o nekoj značajnijoj koncesiji ili imaju jedinstvenu tarifu od po 10.000 kuna?
možda nisu znali postupak?
Posljednji hercegovački ustaša
Tjednik Slobodna Bosna od 11. svibnja ove godine objavio je za hrvatske prilike šokantan intervju s Tomislavom Naletilićem iz Širokog Brijega u kojem se optužuju Franjo Tuđman, Mate Boban, Vice Vukojević, Mladen Tuta Naletilić... da su bili suradnici UDB-e ili KOS-a. Nitko se u Hrvatskoj nije osvrnuo na Naletilićeve riječi, i nijedan medij ih nije prenio. Obzirom da je Slobodna Bosna uz razgovor, međuostalim priložila i fotografiju iz Instituta bezbednosti u Beogradu koju sam ja prvi prošle godine publicirao na internetu, potpisavši je kao ekskluzivu, zamolio sam Senada Avdića da mi da pristanak da raspolažem razgovorom s Naletilićem za potrebe bloga. Čekanje Avdićevog odgovora se oduljiulo, pa ću se pozvati na Creative commons i prenijeti čitav intervju iz Slobodne Bosne s Tomom Naletilićem, između ostalog, da hrvatska javnost ne bi ostala uskraćena za važno svjedočenje o novijoj povijesti. Tomislav Naletilić snimljen u Širokom Brijegu (photo by Slobodna Bosna) Ekskluzivno Ispovijest šefa hrvatske emigracije KUM HRVATSKE EMIGRACIJE IZ ŠIROKOG BRIJEGA BOŠNJAČKO_HRVATSKI RAT BIO JE SAMO U INTERESU BEOGRADA Razgovarao Adnan Buturović Tomislav Naletilić (65) rođen je u Širokom Brijegu. U dosjeima tajne jugoslavenske policije i predratnoj štampi opisivan je kao "kum ustaške emigracije u Njemačkoj", "organizator ubacivanja ustaških terorista na planinu Raduša kod Bugojna 1972.", "mozak ustaškog terora protiv SFRJ"... Njemački sud ga je za djelo međunarodnog terorizma osudio na pet godina pod optužbom da je nabavljao eksploziv za naprave koje su trebale eksplodirati po jadranskim plažama 1976. godine. Prije petnaest godina se vratio u Široki Brijeg kao državljanin Republike Hrvatske. Početkom marta ime mu se našlo na spisku saradnika KOS-a u dokumentu "Janjičar" Sigurnosno izvještajne službe (SlS) Hrvatske vojske koji je objavio zagrebački Nacional. Po prvi put, ekskluzivno za Slobodnu Bosnu, Naletilić govori o hercegovačkim šefovima UDB-e koji su progonili hrvatske emigrante, KOS-ovcima ubačenim u emigraciju Franji Tuđmanu, Gojku šušku, Mati Bobanu, Mladenu Naletiliću Tuti i današnjim zaštitnicima aktivne mreže KOS-a Boži Vukušiću i Vici Vukojeviću. * Kako ste 1966. pobjegli iz Jugoslavije? - Bio sam student na Prirodoslovnom fakultetu u Zagrebu kada sam zbog rasturanja letaka HOP-a sa Vicom Vukojevićem uhapšen i osuđen na tri mjeseca zatvora. Po izlasku sam ilegalno pobjegao u Njemačku gdje sam se prijavio kao politički azilant i jedno vrijeme bio smješten u Zindorfu kraj Nirnberga, u logoru za azilante. Poslije sam se u Minhenu pridružio organizaciji "Ujedinjeni Hrvati Njemačke" koju su vodili Hercegovci Mile Rukavina, Vid Maričić i Krešimir Tolj. Kada su ih ubice UDB-e izrešetali 1968. u našoj središnjici u Minhenu, ja sam postao predsjednik organizacije. Mi smo bili frakcija Pavelićevog Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji se dijelio po zavičajnoj pripadnosti - na hercegovački HOP koji je iz sjene vodio Ljubušak Vjekoslav Vrančić, posljednji tada živi ministar vlade NDH, i tzv. hrvatski HOP koji je vodio Osječanin Stjepan Hefer. Kada sam preuzeo UHNJ, počeli smo sa organiziranjem akcija tokom 70-ih protiv SFRJ, od demonstracija, provaljivanja u jugoslavenske klubove, do napada na komunističke diplomate. Pored toga, prikupljali smo pomoć za naše članove po zatvorima i za njihove obitelji, ubacivali promidžbeni materijal u Jugoslaviju i prikupljali naoružanje. MOZAK UDB-e BIO JE MOJ SUJSJED STANKO ČOLAK * Prije tri godine, bivši šef operacija Saveznog SDB-a protiv emigracije Božo Spasić za naš list je izjavio da ste bili "najopasniji ustaša" na kojeg je pokušan atentat kada Vam je bačena kiselina u lice, a da je Vaša žena Tereza bila saradnik SDB-a koja je davala informacije o Vama i Vašim akcijama? -To je bilo kada sam u Karlsruheu otvorio konobu. Demolirali su i zapalili objekat, a kiselinu su mi bacili u lice da me oslijepe. Moja žena se stvarno zove Tereza, ali nije ona bila "udbaš" već je to bila Roksanda Herceg iz Gruda čije je kodno ime bilo "Tereza". Bila je zaposlena. kao konobarica kod mene i samoinicijativno se javila da bude saradnik UDB-e. Metod ubacivanja saradnika UDB-e među nas uvijek je bio isti: nas su pratili i ubijali isključivo hercegovački Hrvati, nikad Bošnjaci, Srbi ili Hrvati iz Hrvatske. Dakle, ljudi koji su bili naši susjedi, školski drugovi, bliža rodbina, čak i rođena braća. Taj sistem je početkom 70-ih osmislio šef mostarske, pa poslije šef za hrvatsku emigraciju savezne tajne službe Stanko Čolak, rodom iz Širokog Brijega. * Prošle godine se Stanko Čolak pojavio na sabrani svoje majke u Širokom Brijegu. Da li je tačno da mu je tom prilikom prišla neka žena koja ga je pljunula i ošamarila? - Stanko je prvi put nakon 15 godina došao iz Beograda gdje živi sa suprugom, Srpkinjom iz Livna. Pljunula ga je kćerka Miljenka Hrkača, koji je osuđen na smrt zbog podmetanja bombe u beogradskom kinu "20 oktobar". Koliko znam, Hrkač nije pripadao nijednoj emigrantskoj organizaciji jer je živio u Hercegovini. Nijedna hrvatska organizacija nije planirala takvu akciju. Koliko znam, Hrkača su ucjenjivali ubojstvom kćerke i žene ako ne prizna. Hrkač je bio seljak koji nikada nije otišao do Sarajeva, a kamoli Beograda, a njegova kćerka nikada nije dobila umrlicu svoga oca. Slika koju je s 45 lines prenijela Slobodna Bosna bez navođenja izvora i uz izrezivanje Pere Đorđevića (Zdravko Mustač je na slici zatamnjenih očiju) * Koga smatrate najodgovornijim za ubistva u emigraciji i da li su ti ljudi bili fanatični komunisti koji su Vas mrzili zato što su u Vama vidjeli nastavi jače zločinačkih ideja fašističkog ustaškog režima Ante Pavelića? - Ivan Lasić je bio najkrvoločniji. Počeo je kao učitelj u osnovnoj školi u selu Rasno, a onda prebačen za upravitelja đačkog doma u Širokom. U službu ga je vrbovao ekonom u domu Tadija Lončar, kasnije šef širokobriješke UDB-e, koji ga je preporučio Stanku Čolaku. Kada je Stanko Čolak 70-ih postao šef u Beogradu, njegov brat Drago Čolak bio je šef UDB-e u Mostaru, a treći brat Ivan Čolak šef širokobriješke službe. Lasić i Lončar su postali vođe profesionalnih ubojica koji su ubijali naše članove po Njemačkoj. Poslije im se po liniji partije priključio Jerko Bradvica. To je bio operativni vrh UDB-e protiv hrvatske emigracije, koji je planirao stvaranje saradničke mreže u emigraciji i organizirao ubistva u inozemstvu. Posao su koordinirali sa šefovima UDB-e Hrvatske Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustaćem. Nisu oni bili nikakvi fanatični komunisti. Obitelji Lasić i Bradvica nemaju komunističku prošlost. To su, po meni, obučeni egzekutori sistema koji su služili prvo Josipu Brozu Titu, poslije identično Franji Tuđmanu i Slobodanu Miloševiću. U stvarnosti, oni su provodili teror i bili iznad svojih vođa jer su i vođe prije njih bili dio državnog terora. Motivi su bili lične privilegije, bogaćenje i moć da se svako ko je na vlasti drži pod kontrolom. HERCEGOVAČKI UDBAŠKI KRUG * Gdje sada žive Ivan Lasić i Tadija Lončar? - Viđam ih često, pošto su mi susjedi u Širokom. Ne pozdravljamo se, ali znam da se ne usude otići bilo kome na sprovod. Očito ih grize savjest. * Kako objašnjavate da je kanadski emigrant iz Gruda Gojko Šušak kada je postao hrvatski zamjenik ministra obrane, za šefa vojno-obavještajne službe SlS postavio šefa hrvatske UDB-e Josipa Perkovića koji je sa hercegovačkim udbašima, kako tvrdite, ubijao hrvatske emigrante? - Pokojni Gojko Šušak bio je najobičnija budaletina! Odlično ga poznajem jer smo zajedno išli u gimnaziju. Zahvaljujući njemu, na račun paradržave HR I Herceg-Bosne najviše se obogatio Vlado Šoljić, koji je Šušku bio kum iz njegovog prvog braka sa Crnogorkom koja sada živi na otoku Krku. Takav politički "malokalibar" kakav je bio: Šušak nije mogao postaviti Perkovića. Šefa SIS-a Perkovića je postavio osobno dugogodišnji suradnik vojne kontrašpijunaže jugoslavenske vojske Franjo Tudman, prvi predsjednik neovisne Hrvatske... * Imate li ikakvo pokriće za tvrdnju da je Tuđman radio za KOS? - Tko je mogao biti general JNA i dio Titovog personala? Samo aktivni KOS-ovac! Što je bila demokratska 1990. godina već početak osvete poražene političke i vojne frakcije SK Hrvatske iz 70-ih godina nad strujom koju je tada podržao Tito. KOS i UDB-a su, kao i 70-ih pobjednicima Titove frakcije, asistirali novoj "demokratskoj i slobodnoj" vlasti početkom devedesetih. Tuđmana u emigraciju šalje KOS i daje mu putovnicu, promovira ga u lidera hrvatske emigracije iako on nikada nije bio istinski emigrant. Čak mu osiguravaju članstvo u HOP-u što je bilo suludo. Kada postaje predsjednik Hrvatske, za ministra policije dovodi počasnog građanina Valjeva Josipa Boljkovca, čija je žena rođena sestra generala JNA i posljednjeg ministra jugoslavenske policije Petra Gračanina. Upravo je Gračanin kreirao "balvan revoluciju" u Kninskoj krajini. Za šefa hrvatskih službi' Tuđman postavlja Josipa Manolića, osnivača hrvatske UDB-e i oficira KOS-a. JUGO-UDBAŠI BOBAN, PRALJAK, PRLlĆ * Znači, Vi vjerujete da se Tuđman dogovorio sa Miloševićem o podjeli BiH, a da su mreže KOS-a i UDB-e asistirale u realiziranju takvog plana? - To je jedina i prava istina! S nama se Tuđman nije dogovarao i oko podjele Bosne a sa Srbima nikada se i ne bi mogao dogovoriti. Zato je igrao na provjerene saveznike koji su obiteljski ili prijateljski bili vezani sa Beogradom. Od hrvatske emigracije Tuđman je dobio desetine miliona dolara pomoći, ali nas je smatrao neprijateljima. Tuđman je zapovjedio ubojstva Ludviga Pavlovića u Hercegovini i Mire Barešića u Hrvatskoj. Kada je ubijen i zapovjednik HOS-a BiH Blaž Kraljević, mi smo shvatili da nas je Tuđman otpisao. Umjesto nas koji smo inzistirali na savezništvu sa Bošnjacima, on je u Hercegovini uspostavio strukturu ljudi čije su karijere "stvorile" tajne jugoslavenske službe: Matu Bobana, Slobodana Praljka i Jadranka Prlića. * Praljak i Prlić su optuženi u Haagu za pomaganje Hrvatskoj u agresiji na BiH, logore za Bošnjake, rušenje Starog mosta... - Da je ostao živ, Mate Boban bi bio prvooptuženi u Haagu. To je bio notorni kriminalac koji je svoj položaj direktora Robne kuće "Ima" iskorištavao da bi spavao sa tuđim ženama. U zatvoru je završio zbog krađe šećera, a ne iz političkih razloga, kako je kasnije lagao. On je bio vođa pljačkaša HR Herceg-Bosne koji su osramotili hercegovačke Hrvate i zavadili nas sa Bošnjacima. I crkva u Hercegovini je stajala iza njih, pa je mjesec dana pred otvaranje logora za muslimane fratar govorio nama poslije mise kako je došlo vrijeme da definitivno završimo i sa muslimanima. Taj "vojskovođa" Slobodan Praljak je uz svu pomoć svog oca, udbaškog batinaša Mirka Praljka postao tek trećerazredni režiser, ali mu je otac rušitelj i siledžija uspio prenijeti svoj karakter. Postoje snimci kad Praljak nosa odoru generala Hrvatske vojske i ulazi u Hercegovinu sa tenkovima. Što je drugo uradio Tuđman već izvršio agresiju na BiH, a Praljak, Boban i ostali Hercegovci mu bili sredstvo. Kad je Praljak srušio Stari most, po Širokom Brijegu su se janjci okretali što je srušen "turski most". Kakav turski most, govorio sam budalama, pljunuli ste na čast i obraz hercegovačkih Hrvata.
 Franjo Tuđman (lijevo) je osobno postavio Josipa Perkovića (desno) na mjesto Šuškovog pomoćnika za sigurnost, tvrdi Tomo Naletilić VUKOJEVIĆ JE UBIO BRUNU BUŠIĆA U FRANCUSKOJ!? * Otkuda Vaše ime na spisku suradnika KOS-a? -Zahvaljujući Vici Vukojeviću, jednom beskaraktemom čovjeku, danas sucu Ustavnog suda Hrvatske i novokomponiranom povjesničaru ustaške emigracije Boži Vukušiću koji po nalogu svojih starih poslodavaca Ivana Lasića i Stanka Čolaka piše gluposti u "Tajnom ratu UDB-e" i "Čuvarima Jugoslavije". Vukojević i Vukušić su bili članovi komisije Hrvatskog sabora koja je 1992. i 1993. hapsila i isljeđivala šefa splitske UDB-e Blagoja Zelića i Petra Gudelja jer su ih sumnjičili da su organizatori ubojstva Brune Bušića. Mučili su ih u obiteljskoj kući tadašnje urednice HRT-a Ksenije Urličić na brdu Kruševo iznad Omiša. Ja sam Bušiću osigurao falsificiranu njemačku putovnicu s kojom je pobjegao iz Jugoslavije i bio je pod mojom zaštitom. Na dan ubojstva Bušića u Parizu 1978. Vice Vukojević je bio u Parizu. U filmu o ubojstvu Bušića, Vukojević je optužio Josipa Perkovića za organiziranje ubojstva a, navodno, dokaz mu je snimka premlaćenog Gojka Zelića koji jedva govori. To nije istina i mislim da Vukojević zna mnogo više o organiziranju ubojstva Bušića jer je moguće da je u njemu i sam sudjelovao. Poslije Bušićevog ubojstva Vukojević je postao zamjenik direktora u nekoj zagrebačkoj firmi, mislim Tehnogradnji, čiji je tadašnji direktor bio Zlatko Tomčić, današnji predsjednik HSS-a Hrvatske. Bože Vukušić je u mom lokalu ubio Jusufa Tatara, radnika koji je dolazio kod nas i nikada nije pravio probleme. Poslije su uhapsili i mene jer je Vukušić to pokazivao kao samoobranu od špijuna UDB-e što je glupost. Ja sam mu trebao dati alibi, ali nisam htio jer je ubio nevina čovjeka. Zato mi se kroz stavljanje imena na spisak suradnika KOS-a Bože Vukušić pokušava osvetiti. Ko je bio Vukušić, vidjelo se tek kada ga je Tuđman uspio izvući sa doživotne robije iz njemačkog zatvora. Dakle, on je najobičniji kriminalac koji je prije rata pljačkao stanove i koga je u Karlsruhe meni poslala UDB-a što je srbijanski udbaš Božo Spasić i napisao u svojoj knjizi. * Pa čiji je medijski zaštitnik danas Bože Vukušić? - Prije svih Ivana Lasića, koji je bio posrednik u kupovini dokumentacije o suradnicima SDBBiH objavljenu u "Čuvarima Jugoslavije", a koja je kupljena od Brane Kvesića. Mislim da Lasić i Kvesić još uvijek drže mnogo važnije dokumente o suradnicima i operativnim vezama među kojima su imena za ne povjerovati. Bože Vukušić je tajnik Počasnog bleirbuškog voda i pisac povijesti organizacije Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB). To je neviđena sramota. Poslije rata sam u Makarskoj vidio kako član australskog HRB-a Ivan Butković, naš Franjo Goreta koji je ležao zbog ubistva jugoslavenskog konzula u Štutgartu Save MIlovanovića, i Božo Vukušić piju piće sa Ivanom Lasićem. Tad sam se sjetio Mile Rukavine koji mi je pred njegovo ubojstvo rekao, mi smo UDB-i poturali naše, a UDB-a nama svoje, njihovi su ostali njihovi, a naši su postali udbaši. JA SAM POSLAO GRUPU FENIKS DA DIGNE USTANAK U BUGOJNU * U dosjeu "Raduša" SDB-a BiH vi ste glavna figura obrade u vezi sa ubacivanjem grupe Feniks u Bugojno na planinu Raduša u ljeto 1972. godine. Našao sam također i ime leglonara i umirovljenog hrvatskog generala Ante Rose, kojeg je Franjo Tuđman poslao među bosanske Hrvate da silom uspostavi novo ARBiH-HVO savezništvo. - Grupu "Feniks" je vodio Ambrozije Andrić koji je došao iz Australije i dobio privremeni boravak u Njemačkoj. Zadatak mene i mojih ljudi bio je da ih naoružamo. Oružje i opremu smo kupili od američkih vojnika koji su krali oružje iz svoje baze. U današnjoj protuvrijednosti od stotinu tisuća maraka nabavili smo pištolje, snajperske puške i automate sa municijom. Ja sam Ambroziju dao dva bojovnika za grupu, Širokobriježanina Vidaka Buntića koji je poginuo kod Livna i Ljubušaka Ludviga Pavlovića koji je od ležao 20 godina u Zenici da bi Tuđman onda zapovjedio njegovu likvidaciju. "Bugojanci" su napravili tehničku grešku kad su zarobili kamion kod slovensko-austrijske granice. Umjesto da se "oslobode" vozača, oni su ga živog dovezli do Bugojna i pustili rekavši mu da su došli hrvatski ustanici. Imali smo dobre informacije o objektima napada, o lokaciji naših jataka, ali smo se prevarili u procjeni da su bosanski Hrvati tada bili protiv SFRJ. Ustvari, Jugoslavija je tada bila najmoćnija zemlja Europe sa kojom se na zapadu i istoku nitko nije htio politički zamjerati. Ante Roso je kod nas došao u Karlsruhe i bio je pratilac Gojka Bošnjaka, vlasnika restorana "Straža na Rajni" i jednog od šefova u emigraciji. Kada je Ivan Lasić poslao mog rođaka Vladu Mišića da ubije Bošnjaka, ovaj je prerano pucao u jednoj samousluzi na Akademie Strasse pa su Roso i Bošnjak uhitili Mišića koji je zbog pokušaja atentata odležao deset godina u Njemačkoj. Mislim da je Ante Roso bio na širem spisku grupe "Feniks", ali se zbog atentata na Bošnjaka i nemogućnosti da dobije dozvole za ostanak u Njemačkoj prebacio u Francusku i tamo prijavio u Legiju stranaca. TUTA MI SE KLEO DA NIJE SURADNIK UDB-E, AL MI NIKAD NISAM VJEROVAO * Kakav je status imao Vaš rođak Mladen Naletilić Tuta u hrvatskoj emigraciji i da li je kasnije zavrbovan da radi za SDB pod šifrom "Kobra"? - Tuta i ja smo daleki rođaci. On nije bio u emigrantskim organizacijama, bavio se prostitucijom. Počeo je kao makro, a onda otvorio javnu kuću i kockarnicu u Singenu na Bodenskom jezeru. Potvrdio mi je da se u Italiji sastao sa Dragom Čolakom i još jednim operativcem UDB-e, ali mi je rekao da ga nisu vrbovali. Ja sam se Tuti otvoreno suprotstavio za vrijeme rata zbog ubojstva Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a u BiH, i zbog njegovog premlaćivanja Hrvata koji su štitili susjede Bošnjake. Tijekom rata nismo razgovarali jer je bio "pušten sa lanca", ali sam ga posjetio u zagrebačkoj, bolnici u Šimunskoj prije nego je izručen u Haag. Rekao sam mu u lice da su ratni logističari sada bogati biznismeni i ugledni političari, da je njegov general Mićo Lasić vlasnik pumpi, a da je on propustio šansu da se stavi na pravu stranu i sačuva kakav-takav obraz. Mislim da je on bio oruđe Franje Tuđmana i Gojka Šuška, koje su za svoje interese po Hercegovini zloupotrebljavali Mate Boban i Vice Vukojević. Onaj tko je donio Tuti dva miliona maraka da ubije Blaža Kraljevića pripada strukturi koja je objavila listu KOS-a u Nacionalu. KAKO JE UBIJEN MAKS LUBURIĆ * Da li ste poznavali Iliju Stanića, navodnog ubicu ustaškog zapovjednika iz Sarajeva i zapovjednika koncetracijskih logora u NDH Vjekoslava Maksa luburića? - Upoznali smo se 1966. u azilantskom logoru kod Nirnberga. Iz tog logora su ga izvukli Slavonac Jakov Jurić i Milan Dorić, Slovenac koji je radio za slovenačku službu, UDB-u, CIA, BND i austrijsku policiju istovremeno. Dorić je uvijek bio pun para, ali ih je gubio na kartama. Taj Dorić je odveo Stanića do ustaše Dabe Peranića u Pariz, koji je Iliju preporučio svom velikom prijatelju Luburiću. Poslije šest mjeseci Maks je otjerao Stanića jer mu se spetljao sa kćerkom. Ali ga je Dabo vratio. Ilija Stanić je učestvovao u Maksovom ubistvu po nalogu UDB-e, ali po našim informacijama je imao pomagače među hrvatskim emigrantima. Slobodna Bosna, 11. 05. 2006.
Odlično! Izuzetno zanimljivo povijesno štivo. Hvala što si nam prenio ovaj tekst!
isto bi ti rekli moji mama i tata. naročito ono da je tuki bio general udb-e.
to je bilo očito cijeloj emigraciji.
a pukanićeva advokatura petrača, udbaškog sina? uopće, uloga nacionala u svinjarijama???
sve je to bjelodano jasno...samo zanimljivo mi je da i danas čovjek mora imati hrabrosti (svaka čast) progovoriti javno o tome
Tomislav Čuveljak sprema tužbu protiv 45 lines
Po povratku iz Sarajeva susreo sam u Limbu fotoreportera Nacionala Tomislava Čuveljaka koji mi se zaprijetio tužbom ukoliko ne maknem s bloga satiričku fotomontažu s njegovim likom i neke fotografije koje je on snimio.  Čuveljak se prepoznao na ovoj fotomontaži i zaprijetio tužbom za uvredu Jasna Babić koju je snimio Tomislav ČuveljakČini se da će 45 lines doživjeti sudbinu Feral Tribunea kojeg je Tomislav Merčep tužio zbog fotomontaže. A kako vidimo u slučaju Damira Fintića naše je sudstvo učinkovito protiv slobode informiranja na internetu. P.S. Čuveljak se povjerio da namjerava stati na kraj i škvadri iz HCSP-a koja se bavila njegovim likom i djelom.
Eh, da, nezgodne su te fotomontaze. Ti brcici i kapice i uniforme i... hm, da. :-)
trebalo bi složit album uvrijeđenih
Znaš šta pička ti materina đubre jedno nepodojeno ako ne makneš te jebene slike u roku od deset dana doći ću ti na vrata sa onom stvarčicom koja se zove AK47 i napravit ti nova usta na zatiljku. Samo probaj još vrijeđati moje frendove. A Čuveljaka ću ja podsjetiti na tebe... Smeće jedno...
Tito među Sarajlijama
 Detalj s BaščaršijeSjećanje na Josipa Broza Tita u Sarajevu je, u usporedbi s drugim mjestima bivše YU, nekako najživlje. Na Pofalićima je kultno mjesto za studentariju caffe bar Tito. Osnovano je i Udruženje Josip Broz Tito. Na Baščaršiji ćete Tita naći rame uz rame s Alijom Izetbegovićem.
drago mi je da je i on nekome bio koristan, taj šloser zagorski
Sarajevo
Vratio sam se iz Sarajeva. Pun sam dojmova i korisnih iskustava. Uskoro možete očekivati i nove vlogove.
|
