U kafiću "Britanac" na uglu Nazorove i Britanskog trga Josip i Saša Perković često obavljaju špijunske dogovore, pa je tamo obavljen i razgovor s Romanom Binderom, prijateljem odbjeglog generala Vladimira Zagorca
U današnjoj telefonskoj izjavi za 45 linesRomano Bolković, novinar i vlasnik OTV-a tvrdi da nije spojio Perkovića i Zagorca, već Mesića i Zagorca.
- Sašu Perkovića upoznao sam tek na večeri u Vili Weiss, pojasnio je.
Bolković ne želi reći je li inicijativa za komunikacijom došla od Zagorca, kao što to tvrdi Jasmina Popović i drugi novinari bliski Uredu Predsjednika ili od predsjednika Mesića kao što kaže odvjetnik Zvonimir Hodak.
Vlasnik Otvorene televizijije ne vidi ništa čudno ni u tome što je baš on bio posrednik.
- Poznajem, kao i mnogi novinari, Romana Bindera (prijatelj Vladimira Zagorca) iz grada, a poznajem i predsjednika Stjepana Mesića. Ne vidim razloga zašto ih ne bih spojio, ako je to moglo pomoći rješavanju nekog problema, dodaje.
On ne želi podrobnije komentirati navod odvjetnika Hodaka da je na sastanku u Villi Weis na kojem je i on bio, predsjednik Stjepan Mesić ponudio Vladimiru Zagorcu preko Bindera da surađuje u istrazi:
- Predsjednik je tada Zagorčevu prijatelju otvoreno rekao: ‘Neka Zagorec progovori o tajnim računima, privatizaciji, provizijama, trgovini oružjem, neka to dokumentira, a ja ću srediti da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odustane od daljnjeg progona’, - izjavio je HodakJutarnjem listu.
- Zar 45 lines misli da bi predsjednik Mesić takvo što rekao Binderu? Mogu posvjedočiti samo da se na tom sastanku dogovarao budući način komunikacije, što je i rezultiralo tim Perkovićevim odlaskom u Beč. Što je pak, Saša Perković u Beču ponudio Zagorcu, ja ne znam, kazao je Romano Bolković za 45 lines.
Ne želi komentirati ni procjene da je Zagorac u suradnji s austrijskom službom uvalio predsjednika Stjepana Mesića i njegova savjetnika u međunarodnu špijunsko-pravosudnu aferu, kao ni navode novinara bliskih Uredu Predsjednika da je Zagorec bio voljan cinkati visoke dužnosnike HDZ-a, bivše i aktualne, ali da je ponudio neke nevažne informacije u dogovorenoj akciji policijskog oduzimanja dokumentacije Romanu Binderu, ali da je predsjednik i dalje bio za suradnju.
- Osim uspostavljanja kontakta, nisam ni na koji način želio sudjelovati u njihovoj komunikaciji jer bih, između ostalog, kao novinar dospio u kušnju da doznale informacije objavim na OTV-u. Zato se ne bih upuštao u komentiranje onoga što ne znam, zaključio je Romanu Bolković izjavu za 45 lines.
P.S. Bio sam šokiran mogućnošću da je informacija o Bolkovićevoj posredničkoj ulozi u ovoj priči istinita iz nekoliko razloga koje ću nabrzinu skicirati s dva citatata ljudi bliskih predsjedniku Stjepanu Mesiću:
Razočaran Mesićem i novom vlašću koja nije prepoznala i dostojno valorizirala njegove navodne zasluge u rušenju HDZ-a, Romano je potisnuo mržnju prema Grubišiću i otpuzao mu na poklon. Grubišiću, koji je u međuvremenu za Pašalićev račun ishodio smjenu Zinke Bardić s mjesta glavne urednice Vijesti CCN-a, nije bilo dovoljno poklonstvo u formi plaćenoga oglasa, pa je Romano Bolković krenuo u patriotsko dokazivanje potpuno se stavivši na raspolaganje Iviću Pašaliću i Miroslavu Tuđmanu. Romano Bolković postao je tako megafon u rukama nacionalnih pljačkaša i zaštitnika osumnjičenih ratnih zločinaca. Nekako se čini da mu ta uloga najbolje pristaje.
Nacional objavljuje pisma koje je Romano Bolković, voditelj emisije 'Dva u devet' na OTV, 1994. i 1995. pisao Franji Tuđmanu od kojeg je tražio da raščisti prljave vlasničke igre na OTV-u ‘Ja ne mogu prihvatiti još jedan suvišan razgovor s Pašalićem, između ostalog i zato jer je Pašalić osobno zainteresiran za OTV te da svojim angažmanom izravno sudjeluje u događajima oko OTV-a.’, piše Bolković Tuđmanu...
Premda silno kivan što ga je u raspodjeli unosnog kolača zapala uloga vrlo sitnog dioničara, voditelj emisije “Dva u devet” ostao je vjerniji svojim instinktima strašljivca i lažljivca: dok je Grubišića potajno denuncirao Uredu predsjednika, istoga je Grubišića u javnosti uzdizao u nebesa. Na sličan način ponašao se u aferi Grupo. Prvo je svim viđenijim političarima vladajuće koalicije ispričao sadržaj ortačkih ugovora između Grubišića, Pavića, Pašalića i Kutle, a potom je, u službenoj istrazi, naglo zašutio, cinkajući one koji su, pak, o tome svjedočili. Štoviše, u nedavnoj istrazi o “crnim fondovima” Bolković je masno slagao kako o financiranju pretvorbe OTV-a gotovo ništa ne zna, jer Kutlu u to doba nije ni poznavao.
P.P.S. Začudilo me i da Zoran Šprajc u večerašnjem Dnevniku nije imao prilog na temu propalog deala Mesić-Zagorec, a Nova TV je korektno nastavila priču.
ROMANO BOLKOVIĆ POSREDOVAO IZMEĐU SAŠE PERKOVIĆA I VLADIMIRA ZAGORCA
Odvjetnik Vladimira ZagorcaZvonimir Hodak demantira ptičicu koja je blogu 45 lines došapnula da se razgovor Merlić- Jukić nalazi na jednom od dva DVD-a koji se prevode na austrijskom sudu. Hodak kaže za Jutarnji list:
Predsjednik Republike Stjepan Mesić obećao je generalu Vladimiru Zagorcu da će do 16. lipnja ove godine urediti da se tjeralica protiv njega stavi izvan snage, a Zagorec je zauzvrat trebao dati podatke o tajnim računima, privatizaciji, provizijama te sve to dokumentirati.
Tvrdnje su to Vladimira Zagorca koje nam je danas prenio njegov zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. Mesićevu je ponudu Zagorcu, kaže Hodak, izravno prenio predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković na sastanku u Beču 25. svibnja ove godine. Dogovor koji su postigli Zagorec i Perković audio je i video snimljen na dva DVD-a koji su predani austrijskoj istražnoj sutkinji.
Hitno bi se trebao sastati saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost da se ispita teza jesu li Predsjednik i njegov savjetnik Perković narušili nacionalnu sigurnost tako što su upali u zamku austrijske tajne službe s kojom je surađivao Vladimir Zagorec.
Hodak dodaje da je osoba koja je uspostavila kontakt između Zagorca i Perkovića jedan poznati tv novinar.
- Zagorčeva prijatelja tada je nazvala prijateljica i prenijela mu poruku jednog poznatog TV novinara da s njim želi popiti kavu i ostavila mu njegov broj mobitela - kaže Hodak i dodaje da su se nakon nekog vremena sastali te mu je taj novinar rekao “da su ga zvali ‘oni gore’ i da ne bi bilo loše kada bi se s njima sastao, pa i sa samim ‘šefom’”...
- Perković i Zagorčev prijatelj su se ipak 12. ožujka ponovno sastali u gostionici Britanac. Perković je došao službenim automobilom s vozačem koji ih je odvezao u Vilu Weiss gdje ih je već čekao novinar posrednik - prenosi Hodak i dodaje da im se predsjednik Mesić pridružio i Zagorcu ponudio ulogu pokajnika.
- Predsjednik je tada Zagorčevu prijatelju otvoreno rekao: ‘Neka Zagorec progovori o tajnim računima, privatizaciji, provizijama, trgovini oružjem, neka to dokumentira, a ja ću srediti da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odustane od daljnjeg progona’ - izjavio je Hodak.
Izvor blizak Zagorčevoj obrani u izjavi za 45 lines demantirao je sumnju da je riječ o Dubravku Merliću, koji je u to vrijeme predvodio Mesićevuantizagorec kampanju ugošćujući svjedoke koje je na vezi držao Saša Perković.
- Ne. Riječ je o Romanu Bolkoviću. On je spojio Perkovića i Zagorca.
Ova nam je informacija potvrđena i iz krugova bliskih Hrvoju Petraču, kojega se može smatrati inicijatorom Zagorčevog progona.
Do zaključenja posta nismo uspjeli dobiti Bolkovićev komentar, a moramo priznati da smo šokirani mogućnošću da je informacija o njegovoj posredničkoj ulozi istinita.
Šapnula mi je ptičica da se na austrijskom sudu na njemački prevodi sadržaj gornjeg videa, odnosno donji transkript razgovora novinara Dubravka Merlića i Ferdinanda Jukića, jednog od svjedoka u istrazi o sudbini dragog kamenja za čiji se nestanak u Hrvatskoj okrivljuje Vladimir Zagorec. Jukić je, podsjetimo, u tom nastupu, dobrim dijelom, potvrdio priču ekskluzivno objavljenu na 45 lines:
Merlić je s tolikom obazrivošću ispitivao Jukića o delikatnoj tezi da bi ovaj transkript trebao uči u fakultetske priručnike kao primjer kako se ne radi istraživački interview.
Prosudite ponovno:
-Dakle, gospodine Jukiću, Vi ste 1993. dobili to drago kamenje da ga prodate.
* Da ga pokušam prodat, da...
- A zašto?
* Da bi ga se unovčilo, i normalno, založilo za kupovinu oružja.
- Možemo li tvrditi da je netko te dragulje, to drago kamenje dao iz najbolje namjere, da se to pretvori u novac za oružje?
* Točno, točno, točno...
- Je li to jedna osoba dala ili neka institucija?
* Institucija, jako velika.
- Ured Predsjednika je... Ima li veće institucije od Ureda Predsjednika?
* Ima.
- Koja?
* Ma, ne mogu Vam sad to reći. Ja sam dao iskaz Državnom odvjetništvu...
- Jel Crkva? Crkva je iznad...
* I ne mogu da iskačem sad iz toga. Oni vode istragu, a ja Vam samo mogu reći ono što sam rekao i njima. Kod njih je opširnija situacija i dokumentacija.
- Da, da... Dobro. Dakle, postoji inače, vrti se u kuloarima i medijima jedna teza, koju ću ja reći, pa ćete Vi vidjeti da li... Po onome što, što Vi govorite, ako ste Vi vjerodostojan svjedok, ta bi teza mogla biti zanimljiva. Po svemu sudeći, neki krugovi tvrde da je u to doba, dakle 1993., određena količina dragog kamenja bila donirana od Katoličke Crkve da se to drago kamenje uloži za obranu Hrvatske. Možete li to komentirati?!
* Bez komentara!
- Dobro. Znadete li možda podrijetlo tog dragog kamenja?
* Ne bih znao porijeklo, samo, bili su svi stari, između 45 i 50 godina...
- Znači iz doba 2. svjetskog rata?
* Ima li specijalnu vrstu obrade dijamanata.
- Što to znači specijalna vrsta obrade dijamanata? Ja sam tu nestručnjak.
* Pa, hmhh... Jedna vrsta nacije, naroda, koja svoje dijamante označava i ima tradicionalni rad... tako da... ovaj... Nije se moglo prodati...
- Dobro. Dakle vi niste uspjeli prebaciti jednu količinu tog dragog kamenja u Austriju, ste rekli?
* Ne. Ja sam imao svega, možda... Šest komada sam uzeo.
- To je bila nekakva testna skupina?
* To je bilo nešto da vidimo, otprilike što možemo ... (uvalit? nerazumljivo, op. 45 lines)
- To ste nosili u Austriju?
* Da.
- Kod uglednih draguljara u Austriju?
* Da nosili smo kod jednih Jevreja koji se bave s time.
- Židova, jel tako?! Kakva je bila reakcija njihova?
* Nikakva. "Pakujte i nosite to dalje!"
* Ne znam. Nisam se razjašnjavao jer samnom je bio kolega jedan, Izraelac, a s obzirom da ja dobro govorim hebrejski, razumio sam o čemu je stvar, pa smo to napustili.
- Je li to što Vas je ovaj odbio, ovaj draguljar, izazvalo stanovitu skepsu, strah?
* Ne, nije...
- Nelagodu?
* Ne, zašto?
- Vi ste znali o čemu se radi.
* Nisu bili spremni da odreagiraju, verovatno, a mi smo se što prije... napustili teren i ... otišli na još dva, tri mjesta i kad smo vidjeli da ne možemo, ja sam to vratio.
- I uvijek je bila ista reakcija?
* Uvijek ista reakcija.
- Dobro, mi smo pokušali s gospodinom Jukićem doći do ovoga... Idemo sad...
P.S. Na 45 Lines International objavljen je češki prijevod teksta o atentatu na Milana Levara:
Poslední rozhovor s Mićem
gle, pliz, Jukić je idiot i psihopat.
taj nije u životu izgovorio istinu ko ni njegovi roditelji mahniti.
a rođenu tetku je u njemačkoj oplindrao za ogromne pare skupa sa cijelom hrvatskom zajednicom u muenchenu, tamo ima sto ljudi koji bi mu rado jaja odrezali.
detalje uvijek možeš dobit na pvt.
btw, toj hrvatini je mama trofazna ko i većini te superhrvatske ekipe.
U opisu svog partizanskog druga Zvonko Ivanković Vonta najzornije daje bolesne korijene Tuđmanova shvaćanja hrvatske pomirbe, lustracije, zločina..., onih temeljnih moralnih veza neke zajednice.
Već mi je dosadilo objašnjavati mojim "desnim" čitateljima koji vapiju za lustracijom da trebaju započeti od svojih ikona Tuđmana i Šuška, pa će im biti jasno zašto i dan danas na tapetu imamo slučaj notornog Josipa Perkovića. Tuđman je bio od UDBA-e bio ucijenjen zbog svog poratnog držanja spram narodnih neprijatelja u Turopolju i drugdje, te držan na vezi kad je ilegalno, iz kućnog pritvora s udbinim podstanarom, izbivao iz zemlje i po Europi se susretao s Brunom Bušićem i Carlom Bildtom.
Kad u glavi lustriraju Tuđmana i Šuška, mojim desnim čitateljima (Cerovac ne spada u te) biti će jasno da je 90 posto onih revolucinarnih emigranata koji su se kleli na kamu, križ i bombu, bilo suradnicima UDBA-e.
Oni i Tuđman pripadali su istom jatu. Zato su se tako lijepo složili u Norvalu. Zato je direktor JAT-a 1987. u Torontu bio Franjo Maletić, danas direktor Vjesnika.
Zato Tomislav Mičić, Franjo Goreta i Stipe Bilandžić danas ne žele svjedočiti protiv Josipa Perkovića. Zato HRB-ovac Ivan Butković danas staje u zaštitu Perkovićevog hercegovačkog udbaša Ivana Bandića, veleposlanika RH u Mađarskoj. Zato...
Uostalom, pročitajte moj najnoviji post na matičnom blogu:
Do pred nekoliko sati nisam znao u kojoj se mjeri moja istraživanja poklapaju sa tvrdnjama, gospođe Ružice Andrić, udovice Ambroza Andrića, poginulog pripadnika "bugojanske grupe". Čak se njene tvrdnje da su udbini suradnici iz emigracije u Australiji spolno iskorištavali udovice i žensku djecu svojih žrtava, poklapa s nekim pričama koje sam čuo da su se događale u Njemačkoj i Francuskoj.
