Tomislav Karamarko proslavljao u Hippodromu

U nedjelju je trenutni ravnatelj POA-e, i vjerojatni v. d. ravnatelja SOA-e Tomislav Karamarko proslavljao trenutne špijunske uspjehe u restoranu Hippodrom, umirovljenog špijuna Žarka Peše. Prema izvorima bliskima zagrebačkim ugostiteljima Žarka Peša bi se u novoj obavještajnoj kadrovskoj šemi Tomislava Karamarka trebao naći na značajnoj funkciji jednog od načelnika u SOA-i. Obzirom da je Peša vojni umirovljenik, te da je što javni - što tajni vlasnik nekolicine ugostiteljskih objekata u Zagrebu i na Jadranu, u SOA-i bi bio zaposlen osnovom ugovora o djelu. Poznato je da je Žarko Peša svojedobno bio u dobrim odnosima s Hrvojem Petračem, pa je i bio pozvan kao svjedok na suđenje povodom ubojstva Vjeke Sliška.

»Vjeko Sliško prišao je Hrvoju Petraču u restoranu "Hipodrom" a s njim je sjedio njegov odvjetnik Damir Galetović i vlasnik restorana Žarko Peša te ga upitao: "Zašto me hoćeš ubiti?". Na to je Petrač odgovorio da to nije istina i da on nema veze s tim, a Sliško mu je na to rekao: "Pa to su tvoji dečki". To je bilo u 12. mjesecu 1999.«

 Vedrana Bobinac, Vjesnik, 5. prosinca 2000.

Druga vjerojatna akvizicija Tomislava Karamarka u SOA-i trebao bi biti njegov vječiti obavještajni suputnik Smiljan Reljić, čijih se usluga nije htio riješiti dok je bio na čelu UNS-a, bez obzira što se protiv Reljića izjašnjavao i Predsjednik Stjepan Mesić.

Objavio peratovic u 29. ožujak 2006 15:39:00 | 3 komentara

Stanković i Sanader zadovoljavaju formu

Kao veliko osvježenje za posustalu emisiju HTV-a Nedjeljom u 2 najavljuje se gostovanje premijera Ive Sanadera.

 Aleksandar Stanković kaže da je premijera zvao unatrag dvije i pol godine, da bi ga pred mjesec dana prestao pozivati, a on se nedavno sam ponudio riječima:

-Hajde da to napokon obavimo.

Izjava tipična za odnos dvoje srednjoškolaca koji prvi put stupaju u seksualni odnos.

U tom tonu, sve mi se čini da će sljedeća "Nedjeljom u 2" zadovoljiti formu, a da će gledaoci ostati uskraćeni za sočan sadržaj.

Objavio peratovic u 28. ožujak 2006 1:56:00 | 5 komentara

Račanovski manevar i sanaderovski epilog

Prema za sada nepotvrđenim, ali vijestima iz uvjerljivih izvora, premijer Ivo Sanader otezati će s primjenom Karamarkovog zakona o tajnim službama, nakon što ga Sabor, očekivano, donese. Premijer će se ponašati slično svom prethodniku Ivici Račanu koji je oko godinu dana odbijao supotpisati imenovanja Damira Lončarića za šefa OA-e i Franje Tureka za šefa POA-e iako je predsjednik Mesić uporno na tim imenima inzistirao. Kada je vidio da predsjednik Mesić u Večernjem listu otvoreno podržava Tomislava Karamarka:

– Karamarko je vodio radnu skupinu za izradu zakona. Ovo je za nas najkvalitetnije rješenje, a Karamarko zakon može i provesti u praksi jer ga najbolje poznaje – smatra Mesić te dodaje: – Zadovoljan sam njime, imam povjerenje u njega i nemam dvojbi o supotpisivanju suglasnosti za njegovo imenovanje. Dakako, nakon što Zakon zaživi.

Tanja Božić, Večernji list, 24. 03. 2006.,

Sanader je odlučio definitivno prijeći na Plan B - otezati sa supotpisivanjem imenovanja do okončanja sljedećih parlamentarnih izbora.

Mesić je i neizravno optužio Jutarnji list da ga po narudžbi Ive Sanadera napada s pričom o povećanim troškovima Ureda Predsjednika, a da je pravi cilj zapravo Neovisna lista koju predsjednik namjerava podržati na rečenim izborima. Kako sam objavio u postu: Karamarko otkrio Mesiću da je POA po nalogu Sanadera uhodila Predsjednikove ljude?, na Mesićevoj listi se nalaze bivši HDZ-ovci: Mladen Vedriš, Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Zlatko Mateša... Ta je ekipa izravna konkurencija Ivi Sanaderu, a Mesićeva podrška mogla bi joj dati velike šanse za uspjeh na izborima. Sumnjajući u Tomislava Karamarka da je Mesiću otkrio Sanaderovu znatiželju za sastav i namjere Liste, premijer će još jedno vrijeme podržavati aktualnog ravnatelja POA-e - potreban mu je radi nastavka obračuna s Vesnom Škare-Ožbolt, ali ga neće supotpisati za šefa SOA-e dok ne prođu parlamentarni izbori.

Tomislav Karamarko već se trijumfalistički razbahatio pa preko Tanje Božić najavljuje da će trenutni ravnatelj POA-e Veselko Grubišić biti smijenjen i poslan u diplomaciju. A baš se Grubišića, u više navrata, spominjalo kao profesionalca koji se suprotstavlja Karamarkovu Zakonu jer drži da ne zadovoljava kriterije EU i NATO-a. Cijenio je i Sanader Grubišićevo mišljenja, pa mu zasigurno nije drago vidjeti Karamarkovo gaženje aktualnog ravnatelja OA-e.

Više se puta ispostavilo da je Sanader "efikasniji Račan". Hoće li i ovaj račanovski manevar imati sanaderovski epilog?

Objavio peratovic u 26. ožujak 2006 4:49:00 | 1 komentara

Nije Kum Špijun

Javljaju mi se neki čitatelji da im je teško pratiti priče na blogu o odnosima novinara i špijuna. Jedan je naletio na moj tekst u Novinaru (pdf format). Kaže da ga prenesem na mojblog kako se čitatelji ne bi morali mučiti s pdf-om. Prihvatio sam prijedlog i evo teksta za koji se i meni čini da daje temeljne konture sramnog odnosa novinara i špijuna:

Novinar

 Mediji i obavještajci

 Špijunski zagrljaj Josip Perkovića

 Od 1990. do danas Josip Perković bio je na glasu kao važan novinarski izvor o nekoliko glasovitih afera; nijedna nije imala pozitivan pravosudni epilog ali su on i njegov sin nakon svake napredovali u karijeri

Optužnice za sudjelovanje u ubojstvu i poticanje na ubojstvo (kaznena djela iz 1977. i 1983.) koju je njemačko pravosuđe podignulo protiv Josipa Perkovića, uzdrmala je ne samo domaću političku i špijunsku scenu, već i znatan dio medijskih krugova. Od 1990. do danas Josip Perković bio je na glasu kao važan novinski izvor koji je manipulirao s nekoliko glasovitih novinskih tema: pljačka Dubrovačke banke, Operacija Barakuda, afera s prezentacijom POA-e o suradnji nekolicine novinara s haaškim istražiteljima i stranim špijunima, uroti o haaškom osuđeniku Tihomiru Blaškiću... U svakoj od tih priča on se prikazuje kao pozitivac koji je svojim iznimnim obavještajnim sposobnostima i osjeeajem za pravdu pomogao da se raskrinkaju neka od najznačajnijih kriminalnih djela; raskrinkaju protuobavještajne obmane njegove bivše firme zloglasnog SIS-a: uđe u trag najtraženijem haaškom bjeguncu iz Hrvatske i sl. Konstanta u svim nabrojenim, ali i nespomenutim drugim Perkovićevim medijskim manipulacijama, jest da nijedna nije imala pozitivan pravosudni epilog, ali je on nakon svake imao učvršćeniji položaj u neformalnoj špijunskoj hijerarhiji koja ne samo da kadrovira u regularnoj obavještajno-sigurnosnoj zajednici, već i u znatnoj mjeri utječe na osjetno više političke kadrovske sheme. Drugi konstantni epilog jest da je nakon svake njegove medijske bombe njegov sin, kao u kakvom precrtanom scenariju iz prosječnog filma o Cosa nostri, njegova špijunska uzdanica i oslonac, napredovao u špijunskoj karijeri. Za ilustraciju zadnje konstatacije navest ću da se njegovo i ime njegova sina, kao zvučnih imena iz obavještajne zajednice koje je POA nadzirala, pojavilo u samom uvodu teksta kojim je Globus predstavio dokumente Franje Tureka s Prezentacije državnom vrhu o suradnji novinara i drugih hrvatskih dražvljana s ICTY-jem. Uspon mladog Perkovića Valja podsjetiti da se saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost latio novinarskih pritužbi protiv POA-e tek kad je Globus objavio da se među osumnjičenima za izdaju domovine spominju otac i sin Perković. To je novinarki koja je pisala o ovom slučaju izravno rekao Tomislav Matijević, tajnik tog Odbora, a meni je posrednije potvrdio Ivan Jarnjak, predsjednik Odbora rekavši mi: Sad su se stekle nove okolnosti i vaša će predstavka biti ažurirana. Naime, ja sam Odboru za nacionalnu sigurnost, prije pojave teksta u Globusu, podnio Predstavku na rad POA i dvije njene dopune. Kako je poznato, Saša Perković imenovan je Predsjednikovim savjetnikom za sigurnost prije nego li je parlamentarna istraga o Prezentaciji okončala. Prije toga Perković mlađi proveo je neko vrijeme na izmišljenom mjestu u INA-inom odjelu za sigurnost, kamo se skrasio nakon što ga je premijer Ivo Sanader, zajedno s njegovim tadašnjim formalnim šefom Damirom Lončarićem, potjerao iz OA-e. (Da nije uspio skandal s Prezentacijom Saša Perković bi se preko člana Nadzornog odbora Podravke i direktora Vjesnika Franje Maletića zaposlio kao šef osiguranja Podravke, naknadna napomena,  24. 03. 2006. ž.p.) Osobno me iz navedenih razloga ne čudi da su Predsjednik Republike Stjepan Mesić i predsjednik parlamentarnog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak uzeli u zaštitu špijunsku obitelj Perković od “medijske hajke” koja je “na njih krenula” nakon informacije da su njemačke pravosudne vlasti izdale tjeralicu za Josipom Perkovićem. Da su do sada tako stali u obranu bilo kojeg drugog hrvatskog građanina, a bilo ih je dosta koji su bili bez ijednog racionalnog argumenta izloženi snažnijem medijskom linču, vjerovao bih Jarnjaku i Mesiću da zastupaju načelne stavove.

 Novinarska posrtanja u slučaju Marinov

Petoro novinara koji su se pritužili Saboru da ih je POA maltretirala moralo se zadovoljiti samo parlamentarnim priznanjem kako postoji osnovana sumnja da im je POA prekršila ljudska prava iz člana Ustava kojim se regulira sloboda govora. Međutim, meni koji sam na osnovu te potvrde tražio nagodbu za naknadu štete od Državnog odvjetništva, papir koji sam dobio od Ivana Jarnjaka - nije bio od pomoći. Zato sam bio prisiljen tužiti državu i voditi iscrpljujuću sudsku bitku za povratak prava na slobodu govora i izražavanja misli, jer povrh svega, pod pritiskom optužbi da sam suradnik tko zna više kojih službi, izgubio sam i pravo na rad. Josip Perković u trenutnoj raspravi o tome kako će hrvatsko pravosuše odlučiti o njemačkoj optužnici: hoće li ga na osnovu nje državno odvjetništvo staviti u pritvor ili će odbaciti optužbe kao zastarjele, neutemeljene ili slično, uživa značajnu medijsku potporu novinara nosilaca spomenutih medijskih bombi od kojih je najviše koristi imala obitelj Perković. Neki od onih koji su Josipa Perkovića predstavljali kao iznimno poštenog obavještajca, držali su čak i pogrebni govor usmrćenom Perkovićvom agentu Veselinu Marinovu, špijunu za kog se iz istih krugova pisalo da je osobno ubio šestoro ljudi, što radeći za Mladena Naletilića Tutu, što za druge nalogodavce. (Slavni govornik bio je Gordan Malić koji je rekao da mu je pokojnik bio prijatelj, naknadna napomena 24. 03. 2006. ž.p.) Reputacija dokazanog ubojice možda može dobro poslužiti za duboku infiltraciju u kriminalne krugove kako bi ih se špijuniralo, ali novinarska suradnja s agentom koji na duši ima najmanje šestoro nevinih ljudi nikad ne bi smjela prijeći u skandalozan čin po profesiju - da novinar takvom čovjeku drži posmrtno slovo. Ni po čemu se nije dalo zaključiti da se Veselin Marinov pokajao za svoje zločine. Dapače, sami novinari koji mu podižu spomenik u knjigama (Jasna Babić, naknadna napomena, 24. 03. 2006., ž.p.) , jasno pišu da je on počeo surađivati s HIS-om, odnosno Josipom Perkovićem, u špijuniranju tzv. hercegbosanske mafije, pod ucjenom da će biti izručen Bugarskoj koja ga je tražila zbog umorstva.

Mate Bašić autentični i razgovorljivi svjedok povezanosti Slobodnog tjednika i tajnih službi

 Nepouzdan saveznik

Početkom devedesetih medijskim manipulacijama dominirao je najstariji domaći obavještajac Josip Manolić. Što god se mislilo i napisalo o njemu, ostaje činjenica da neke od priča kojima je on otvorio put u javnost: gospićki i pakračkopoljanski zločini, bez obzira kakve je pri tom motive imao i što je neke priče uspijevao dozirati, a druge su mu izmicale kontroli (prije svega Milan Levar se nikako nije htio uklopiti u tempo i doseg kakav je za razotkrivanje ličkog zločina bio zamislio Manolić, završile su i osuđujućim presudama protiv slavljenih nacionalnih ratnih junaka Tihomira Oreškovića, Mirka Norca, Muniba Suljića, Siniše Rimca, Igora Mikole... Dolaskom rata, nakon što se otrgnuo kontroli Manolića i Boljkovca kojima je prethodno pomogao da hrvatska tajna policija preuzme Slobodni tjednik iz ruku KOS-a i jugoslavenske UDBA-e, Josip Perković je kao desna ruka Gojka Šuška u ministarstvu obrane, za svoj i Šuškov interes počeo servisirati Božićev tjednik. I tako se nakon jednog napisa u ST-u kako je jedan splitski emigrant bio suradnik UDBA-e (Milan Buškain Gagarin, naknadna napomena, 24. 03. 2006., ž.p.), nasljednik Marinka Božića (osnivač ST-a bio je još živ) morao braniti na sudu optužen za klevetu (Tomislav Wruss, je bio glavni urednik Slobodnog tjednika nakon Marinka Božića, naknadna napomena, 24. 03. 2006., ž.p.). On je tvrdio da je informaciji povjerovao jer da ju je dobio od Markice Rebića i Josipa Perkovića iz SIS-a. Naravno, ni Rebić ni Perković tu priču nisu potvrdili na sudu, pa je izdavački holding u kom je urednik gradio novu karijeru (EPH i Ninoslav Pavić, naknadna napomena, 24. 03. 2006., ž.p.) , platio bivšem emigrantu znatniju svoticu na ime pretrpljenih duševnih boli jer je bio oklevetan. Tu se Josip Perković nije pokazao pouzdanim saveznikom novinara, a bojim se da ni u budućnosti to neće biti, osobito nakon što su mu je opće društvena pozicija opasno poljuljana njemačkim optužnicama.

Željko Peratović, Novinar, br. 10/11 2005., zip/pdf

Objavio peratovic u 24. ožujak 2006 19:08:00 | 1 komentara

Karamarko otkrio Mesiću da je POA po nalogu Sanadera uhodila Predsjednikove ljude?

Uz presudnu podršku EPH-a Karamarkov prijedlog Zakona o sigurnosnim službama ide u saborsku proceduru. Ivo Sanader je još do nedavno dvojio hoće li popustiti Karamarku. Prikupljao je stručna mišljenja o prijedlogu Zakona. Osobito su ga zanimala ona po kojima zakon ne zadovoljava europske standarde. Po pitanjima nadzora tajnih službi, u čemu se slažu i sinoćnji gosti "Otvorenog" Šime Lučin, Srećko Ferenčak i Veljko Miljević, Karamarkov prijedlog Zakona, kojeg je u istoj tv emisiji zastupao novinar Globusa Gordan Malić, ne zadovoljava europske kriterije. Tomislav Karamarko koji se zadnje vrijeme više priklonio predsjedniku Stjepanu Mesiću bio je izravno podržavan od novinara EPH-a: Ivanke Tome, Denisa Kuljiša, Ines Sabalić, Igora Alborghettia, Mladena Plešea, Jasne Babić, Ivana Zvonimira Čička i Gordana Malića. Izdanja EPH-a su Tomislava Karamarka proglasila najvažnijom osobom za uhićenje Ante Gotovine. Sanader zna da su za isto najzaslužniji Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i on sam. On jer je imao političke volje natjerati Antu Gotovinu da napusti Hrvatsku i predaju dočeka na Kanarima, a Bajić jer je isto dogovorio s Gotovinom. Karamarko je sudjelovao u pripremi terena (famozni razgovor s Gotovininim odvjetnikom Ivom Farčićem u NSB-u), puštanju magle (pronađene Gotovinine hlaće u Italiji) i konačnom zamagljivanju (preuzimanju i proslijeđivanju na Kanare lažne putovnice na ime Kristijan Horvat).

EPH je mogao premijera pritisnuti i boljim tretmanom Predsjednika od premijera u svojim izdanjima. Čelnici EPH, s direktorom WAZ-a večerali su pred par mjeseci kod Predsjednika Stjepana Mesića koji ih je pomirio s Ivom Pukanićem.

Taj bi savez Sanader mogao doživjeti kao antipremijerski ako ne podrži Karamarka.

A što se tiče odnosa Karamarko- Mesić, valja podjsjetiti da je aktualni šef POA-e prikrio Predsjednikovu umiješanost u pomaganje Gotovoini u bijegu 2003.

Prema nekim neslužbenim informacijama iz Ureda Predsjednika navodno da je Tomislav Karamarko izvijestio Predsjednika da POA uhodi prati inicijatore predsjednikove nezavisne liste: Hrvoja Šarinića, Franju Gregurića, Zlatka Matešu i Mladena Vedriša. Tako je Predsjednik mogao na vrijeme smanjiti političku štetu i izletjeti u javnost kako je čuo za takvu inicijativu, da ne zna za pojedinosti i imena, ali da u svakom slučaju daje svoju podršku jer treba razdrmati postojeću učmalu političku scenu. Onda se pojavio članak u Globusu gdje se osim Vedriša od stvarnih inicijatora Predsjednikove liste, ne spominje nitko drugi, te se sugerira kako bi Lista trebala konkurirati SDP-u i HNS-u. Riječ je o listi bivših HDZ-ovih menagera koji su 1994. bili politička i ekonomska logistika predsjednicima Sabora Stjepanu Mesiću i Josipu Manoliću. Taj put podrška nije išla do kraja jer Nikica Valentić u znak solidarnosti sa progonom Manolića i Mesića u Saboru, nije podnio ostavku na mjesto premijera. Ovome sam bio osobno svjedok.

Dakle, sada je očito došlo vrijeme da se bivši lijevi tehnomenagerski HDZ-ovci ujedine, i izguraju Sanadera s centra.

Kad je Mesić imao u ruci argument da POA po Sanaderovu nalogu prisluškuje i prati bivše političare s kojima je povezan Predsjednik, Ivo Sanader je morao popustiti i pogurati Karamarkov Zakon o tajnim službama. A po njemu sadašnji šef POA-e postaje šef najjače od dvije tajne službe u zemlji, a da ga nitko nije u stanju kontrolirati izvan onoga što se on s Predsjednikom i premijerom dogovori.

Objavio peratovic u 24. ožujak 2006 11:51:00 | 3 komentara

Sanader progurao Karamarkov zakon

Rigidni Zakon o sigurnosnim službama koji je kreirao aktualni šef POA-e Tomislav Karamarko, a blagoslovili Sanader i Mesić. Vlada je jučer službeno potvrdila i uputila u saborsku proceduru. Kritičari iz oporbe odmah su primijetili ono što već godinu dana pišem: "Taj nas Zakon vraća u vrijeme Udbe". Više o reakcijama oporbe na HDZ bi monopol nad tajnim službama.

Nakon što popodne obiđem slavni restoran gdje su se ravnatelj POA i novinar Robert Valdec prošle godine u proljeće našli po Globusovu objavljivanju Turekova dosjea o Valdecu, navečer ću napisati tekst o pozadini Karamarkova utrpavanja udbaškog zakona Vladi.

Popodnevni pijanci

Objavio peratovic u 23. ožujak 2006 1:49:00 | 3 komentara

Župnik u hajci na župljane

Umrla je Ana Starčević. Desna komšinica, Seka. Iako 20 godina nije išla u crkvu, na nedjeljnjoj ranoj misi sjetio je se župnik u Gradištu Alojzije Asić:

O pokojnici je jedna obitelj brinula samo 20 dana da bi od nje naslijedili kuću, a nisu joj htjeli platiti ni misu zadušnicu.

Naravno, već u podne cijelo selo je znalo na koju je obitelj župnik mislio. Na koga je uperio prstom da se lako obogatio na pokojnici, a da joj ni misu nije htio platiti. Velika je moć u grlu župnika Asića. Župnik je moćniji od načelnika općine, direktora škole i liječnice - zajedno. Njegove su mise za Gradištance važnije od Dnevnika HTV-a. Kad on nekog prozove na misi, ili mu se čak izravno obrati s oltara, taj ima na raspolaganju tri solucije:

a) odseliti iz Gradišta

b) živjeti u Gradištu, a ići na misu u Županju ili Cernu

c) o svemu obavijestiti 45 lines

d) pokoriti mu se.

Većina prozvanih i napadnutih, za sada, izabire zadnje. Prema mojim informacijama, obitelj koju je župnik Asić prozvao na jučerašnjoj ranoj misi "žalit će se i Papi ako bude trebalo".

Pokojna komšinica Seka nije odlazila u crkvu, nije izrazila želju da ju svećenik isprati na posljednji počinak, ali se obitelj kojoj se dala na "komenciju" obratila svećeniku s molbom da ju "prati".

- Hoću, ako platite njen dug prema crkvi unatrag 20 godina, zatražio je Alojzije Asić.

Možda bi to mogao učiniti netko tko je naslijedio stvarno ogroman imetak i spreman je udovoljiti financijskim apetitima lokalnog župnika. Rečena obitelj nije imala te novce, pa shodno tome da svećenik nije za drugu cijenu htio ispratiti pokojnicu, nije se naručivala ni misa. Vjerojatno bi i za misu tražio da se plati 20-godišnji dug.

Više mi je izvora potvrdilo ovu priču, a iz prošlogodišnjih razgovora s župljanima Gradišta, sklon sam posumnjati da župnik Alojzije Asić koristi oltar da bi manipulirajući istinom, ucjenjivao i izvrgavao javnoj sablazni, rečenu obitelj.

Obzirom da je Stjepan Radić bio popularan u Gradištu, na ovome bih se mjestu prisjetio jednog njegovog znamenitog govora, samo tri mjeseca prije nego je ubijen:

Otkad su se fratri udružili sa žandarima, a naročito sada u zadnjih nekoliko dana otkad se policija udružila sa jezuitima, ove su pritužbe još oštrije i strašnije... Po čitavoj Dalmaciji, a još više po Bosni i Hercegovini župnici, svećenici neće da krste, neće da vjenčaju, neće da pokopavaju dok im se ne plati dužna redovina za pet, šest, sedam i osam pa i više godina... Taj naš svijet u Bosni i Dalmaciji kome je religija čista kao biser, onaj vukodlak dođe i u ime Isusa kaže: Daj deset hiljada dinara, inače te neću vjenčati... I to vlasti gledaju mirno, a najgori su oni koji su bili radikalni korteši, kandidati, oni su išli sa deset-dvanaest žandarma i tri do četiri fratra. Ala ih je krasno bilo vidjeti, kada dođu zajedno da rasturaju naše zborove. Svuda gdje sam išao po Dalmaciji išli su zajedno fratri sa žandarmima... Gdje svećenik nije agent, agitator i huškač klerikalac, ljudi se s njim sa nadčovječnim naporom slože i daju mu često više nego on i traži. Ali tamo gdje je sukob, gdje oni dođu u sukob, prva im je riječ: Badava se vaš Radić i vi radićevci križate, nećete Boga niti jedan od vas vidjeti. To ide tako redovno u cijeloj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad smo osnivali Seljačku stranku, mi neznabošci protiv kojih još i sada vrijede okružnice da smo bezbožnici, mi smo kazali: Vjeru u katoličku crkvu primamo onako kako je do nas došla. Primamo je i priznajemo. Samo podavanja koja narod ima da daje imaju se urediti prema novim prilikama i novim potrebama. Eto, to je naše bezboštvo.

Stenografske zabilješke Narodne skupštine, 1927/1928, IV, 274-280

Objavio peratovic u 20. ožujak 2006 2:48:00 | 1 komentara

Malnarova banda

U prošloj Noćnoj mori Željko Malnar je upitao Slavena Leticu zašto političari ne žele priznati da su kriminalci, a njegova ekipa to ne krije.

I fakat, Malnarova ekipa često gostuje u crnim kronikama. U znamenitoj pucnjavi kod "Ludnice" sudjelovao je Hamdija Kahrić Hampy, Malnarov frend. Hampijeva autopraonica se u crnim kronikama vezivala i za sukobe samog Željka Malnara:

»Potom je došao Malnar i u skoku me udario u glavu« rekao je Lulić. Pretučeni fotoreporter je kasnije ispričao da ga je nekolicina gostiju u autopraonici »Hampy« oborila na tlo i nastavila tući po Malnarovu naređenju. »Nakon što me Predrag Raos pokušao zaštiti od rulje i Hamdije Kahrića, koji me počeo daviti, Raos me je odveo do porte tvornice koja se nalazi preko puta autopraonice, no portir je odbio pozvati policiju i Hitnu pomoć, najvjerojatnije po Malnarovu naređenju. No, tada je Raos portiru pokazao iskaznicu Gradskog vijećnika, pa je portir naposljetku ipak pozvao pomoć«, rekao je na kraju iskaza Lulić.

Vanja Majetić, Vjesnik, 19. studenog 1999.

Neki dan je objavljeno da je u Republici Mrskoj uhićen Zoran Krivić, tip koji je gonjen zbog preprodaje falsificiranih slika u Hrvatskoj, SRJ i BiH. Ništa zato. Pojavio se Krivić večeras kod Malnara i prodavao slike koje mu je dodavao Jajan.

Ugostio je Željko Malnar i Zlatana Hrleta, frontmena "Soma dolara". Poželio mu je sreću na sudu. Hrle je bio uhićen zbog navodnog ucjenjivanja bivše djevojke.

Objavio peratovic u 19. ožujak 2006 2:13:00 | 3 komentara

Paromlinska u obrazima

Nekoliko koraka dalje prema Importanneu...

Objavio peratovic u 18. ožujak 2006 2:25:00 | 1 komentara

Svi Tuđmanovi KOS-ovci

Umro Milošević, o Boga ti!

Neven Barač, bivši direktor Dubrovačke banke, prema Hrvatskom listu, 16. 03. 2006.

Neven Barač je Miloševićevom smrću bio izrazito iznenađen i pogođen. Umro mu je prijatelj.

NEVEN BARAČ NAKON TV EMISIJE "NEDJELJOM U 2" O RAZGOVORU
SA SLOBODANOM MILOŠEVIĆEM

Ovdje Tuta, treba te Slobo!

ZAGREB — "Istina je: ovih sam dana telefonski razgovarao s haaškim zatočenicima Mladenom Naletilićem Tutom kao i s bivšim predsjednikom SR Jugoslavije Slobodanom Miloševićem. Iz Scheveningena su me nazvali posredstvom treće osobe, najprije mi se javio Tuta i rekao mi da me treba prijatelj, a onda mi se javio Slobodan te smo u dva navrata o mnogočemu otvoreno razgovarali" — kazao je u talk-showu HTV-ove emisije "Nedjeljom u 2" voditelju Aleksandru Stankoviću bivši predsjednik Uprave Dubrovačke banke d.d. Neven Barač.
Istom prilikom hrvatskom gledateljstvu Neven Barač je kazao kako za njega nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže, pa tako misli i za Miloševića kojemu je Barač, prema vlastitim riječima, kazao "neka se drži"! U izjavi za Slobodnu Dalmaciju kratko nakon te tv-emisije bivši se čelnik najveće južnohrvatske bankarske institucije prisjetio kako njegovi kontakti s Miloševićem datiraju još iz 1978. godine kad je Milošević postao generalni direktor Beobanke, a on obnašao dužnost direktora Privredne banke Zagreb. — Ljudski smo usko i vrlo dobro surađivali. Bio mi je uvijek spreman pomoći. No, što je sve radio u nedavnoj prošlosti utvrdit će se na sudu — rekao nam je Barač dometnuvši da se Milošević "osjeća čilo i optimistično", čemu je dokaz i Miloševićeva tvrdnja u telefonskom razgovoru sa baračem kako je suđenje "tek počelo i da ima, bre, da ih rasturim".
Inače, Barač je zajedno sa Matom Bobanom doveo Tutu ’90-ih godina u upravu zagrebačkog odbojkaškog kluba Mladost, a u izjavi za naš list ocijenio je kako njegovi sugovornici u Den Haagu "normalno žive". Priznao je kako je 1997. godine, na zahtjev jednog od tajnih ortaka, SZUP-ovca Petra Luburića, pitao Miloševića za sudbinu Prevlake na što mu je Milošević uzvratio:
— Je’l to ono poluostrvo gdje koze pasu? Nismo tražili da nam ga Hrvatska dade, već da se menjamo za dio naše zemlje koji hoće. To sam dogovorio s Franjom, samo on stalno odugovlači: zbog izbora ili nekakve nove situacije, ili sad nije zgodno... — prisjetio se Barač u izjavi za naš list razgovora s Miloševićem.

Slobodna Dalmacija, 30. 06. 2003.

I Neven Barač se poput Mladena Naletilića Tute, Vojka Santrića i Vanje Špiljaka nalazio na raznim popisima suradnika KOS-a. Sve je to Franjo Tuđman znao. Odgovarala mu je takva suradnička referenca u njihovim biografijama. Svaki mu je nešto odradio. Vanja Špiljak i Neven Barač bili su vanjski igrači za kontakte s Miloševićem.

Zašto samodeklarirani državotvorni Hrvati ne žele prihvatiti činjenicu da je Franjo Tuđman svjesno bio okružen udbašima i KOS-ovcima - nikako zbog hrvatske pomirbe. Oni su ga trebali sinhronizirati s fascinatnim Slobodanom Miloševićem.

A Aca Vasiljević, najznamenitiji šef KOS-a u intervjuu Dragi Hedlu u Feralu objašnjava zašto vrh hrvatske države ne želi ni čuti za njemačku optužnicu protiv Josipa Perkovića:

Službi državne sigurnost, kao što sam rekao, nakon onog sastanka u svibnju 1988. predali smo imena značajnog broja suradnika koje smo imali na rasporedu u ratnoj jedinici. No, prema broju koji je objavljen u Hrvatskoj, ne može ih biti ni približno toliko. Služba državne sigurnosti svake republike i pokrajine, tu je evidenciju dakle imala.

Moguće je da je dio tih imena završio i na onom popisu objavljenom u Hrvatskoj. No, nešto je zanimljivo: nekih imena koje ja znam, vrlo kvalitetnih, koji su imali dobre veze prema nekim strukturama – primjerice ekstremnoj emigraciji – na tom popisu nema. Konkretno znam za jednu osobu koju je tražio Perković i ja sam Perkovića s njim povezao, no ime te osobe nije na popisu.

Aleksandar Vasiljević, Feral Tribune, 16. 03. 2006.

Pričali su mi da je Danko Plevnik u Slobodnoj Dalmaciji prepričao dio tajnog svjedočenja Aleksandra Vasiljevića sa suđenja Slobodanu Miloševiću u Haagu. Navodno je Vasiljević rekao da je Gojko Šušak, predratni ekstremni hrvatski emigrant, a kasnije najpoznatiji hrvatski ministar obrane, bio suradnik KOS-a.

Dragi moji, zato ja tvrdim da će jedinu pravu lustraciju u Hrvata provesti ICTY.

Objavio peratovic u 16. ožujak 2006 22:34:00 | 1 komentara

Sramotna i licemjerna haaška poruka Ante Gotovine

Gotovina: Nisam uputio posljednji pozdrav haškom suborcu

REAKCIJA GENERALA ANTE GOTOVINE NA OSMRTNICU OBJAVLJENOJ U BEOGRADSKOJ POLITICI

General Ante Gotovina prenio je svom odvjetniku, Luki Mišetiću, izjavu koju bi želio uputiti hrvatskoj javnosti, te je prenosimo u cjelosti:

Nisam potpisao nikakvu osmrtnicu haškom suborcu Slobodanu Miloševiću. Povodom smrti Slobodana Miloševića u skladu sa kršćanskom vjerom i katoličkim odgojem, čiji se duh jasno vidi u očenašu, gdje vjernici mole da Bog oprosti duge naše kako mi opraštamo dužnicima našima, i u duhu humanosti jedino sam uputio sućut obitelji čiji je član umro u ćeliji do moje.

Za vrijeme rata ponašao sam se kao vojnik, u skladu sa kršćanskim i humanim načelima prema neprijateljskim vojnicima i prema civilnom pučanstvu. Oni koji danas i dalje žele širiti mržnju i nehumanost, isti su oni koji su širili mržnju i osvetoljubljivost za vrijeme rata i zbog kojih se ja danas nalazim ovdje gdje jesam.

General Ante Gotovina

Osjetio sam se prozvanim podvučenom Gotovininom rečenicom. Nitko mu ne može zamjeriti kršćansku gestu izražavanja sućuti Miloševićevoj obitelji. Još bi kršćanskije bilo da je sućut izrazio obitelji pokojnog Milana Babića. Da mu je stalo do istine o Domovinskom ratu Ante Gotovina bi se zahvalio pokojnom Babiću na svjedočenju koje je teretilo agresore na RH. Ali nije Gotovini do istine, pogotovo do one o Domovinskom ratu. On je zapravo zahvalan pokojnom Slobodanu Miloševiću što se s Tuđmanom suglasio da Mile Mrkšić pacificira Milana Martića i povuče vojsku pobunjenih Srba iz tzv zapadnog dijela Krajine u koji je s Juga ušetao Gotovina. Tako je Ante uz pomoć balkanskog krvnika postao heroj "Oluje". Može mu biti zahvalan što Vojska SRJ nije udarila po Osijeku, Vinkovcima, Županji, gdje je linije držao Ivan Kapular, Gotovinin odani prijatelj.

Human je bio Ante Gotovina u ratu prema Slobodanu Miloševiću, Mili Mrkšiću, Mili Martiću, Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću... Njih on nije mrzio. Nitko od Gotovini, Tuđmanu i Šušku podređenih nije išao ubiti spomenute vođe agresije i pobune. Uostalom, nije ICTY optužio Antu Gotovinu zato što se sumnja da je sudjelovao u zločinačkom pothvatu spram Miloševića i njegovih pulena. Optužen je zbog ubojstava stotina nemoćnih civila koje ili nisu htjeli ili nisu mogli poći za Mrkšićem i Martićem u Miloševićevu Srbiju i Karadžićevu Republiku Mrsku. Prema njima su Gotovini podređeni iskazali nehumanost i mržnju. To je činjenica o kojoj vrište kosti i zgarišta. Da je iskreni kršćanin, najmanje što je mogao učiniti uputio bi nakon Oluje izraze sućuti obiteljima žrtava sebi podređenih vojnika.

Obraća li se Ante Gotovina podcrtanom rečenicom onima kojima je zapovijedao za Oluje ili svima nama koji se gnušamo njegova licemjerja?! Jel' on u pritvoru zbog njih ili zbog nas? Jesmo li mi širili mržnju i nehumanost? Jesmo li mi nahuškali njemu podređene vojnike da ubijaju nemoćne i pale kuće?

Nadam se da će mu, barem dio dobronamjernih domoljuba koji su vjerovali da je Ante Gotovina simbol Domovinskog rata, nakon ovoga, okrenuti leđa.

Objavio peratovic u 14. ožujak 2006 21:08:00 | 12 komentara

KOS-ovac i šef obavještajnog podzemlja

Hrvatski list i Nacional se natječu koji će tjednik objaviti točniji i potpuniji popis navodnih suradnika i agenata KOS-a. Ni na jednom od tih popisa nema imena Dragutina Frančiškovića, umirovljenog brigadira HV-a, kojeg zadnjih godina razni novinari i obavještajci proglašavaju KOS-ovcem i šefom obavještajnog podzemlja, koje je rovarilo protiv Ante Gotovine. U intervjuu za Vjesnik (2003.) Frančišković otkriva tko je sve do tada sudjelovao u hajci na njega. U Otvorenom pismu EPH-u ide korak dalje.

DRAGUTIN FRANČIŠKOVIĆ, OPTUŽEN OD »GLOBUSA« I »JUTARNJEG LISTA« DA JE ŠEF HRVATSKOG OBAVJEŠTAJNOG PODZEMLJA:

Iza medijskog linča na mene stoje Predsjednikov savjetnik Željko Bagić i šef POA-e Franjo Turek

Gotovininu nevinost dokazuje dokument pod šifrom »Spaljena zemlja«... POA je snimila moj susret s čovjekom koji u Haagu želi svjedočiti o Šešeljevim zločinima... Za kriminal i ratne zločine odgovorna je zapovjedna linija iz MORH-a

Dragutin Frančišković (photo by Rajko Šobat, Vjesnik)

ŽELJKO PERATOVIĆ

Nakon izjava Glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte da se general Gotovina cijelo vrijeme izbivanja krio u Hrvatskoj, dio vlasti je za »dezinformiranje haaške tužiteljice« optužio »hrvatsko obavještajno podzemlje«. Odmah potom tjednik »Globus« objavio je identitet osoba za koje se tvrdilo da su informatori Haaškog suda, te da prodaju dezinformacije za novac. Kao čelnika te navodne grupe »Globus« u tekstu svog glavnog urednika imenuje Dragu Fračiškovića, umirovljenog brigadira HV-a, a objavljena mu je i fotografija. Jutarnji list je ponovio navode iz »Globusa« i također objavio fotografiju Drage Frančiškovića. Smatrajući da se protiv njega provodi medijski linč, osnovan na neistinama, te da je objavljenim ugrožena i njegova fizička sigurnost, Frančišković šalje demantije u spomenute novine, ali i podiže tužbe. Budući da demantiji do danas nisu objavljeni, on je zatražio i očitovanje Vijeća časti HND-a, te Vijeća za medije HHO-a. U razgovoru za Vjesnik Frančišković odgovara na optužbe, ali i otkriva pozadinu napada na sebe.

* Kako ocjenjujete navode iznesene protiv Vas u Globusu i Jutarnjem listu da ste predvodnik grupe iz obavještajnog podzemlja koje za novac dezinformira Carlu del Ponte o Gotovininom boravištu u Hrvatskoj?

- Sve su to bolesne konstrukcije nastale u kuhinji Željka Bagića, specijalnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Predsjednika RH i Franje Tureka šefa POA-e. Kasnije ću objasniti zašto to tvrdim. Mene je to pogodilo i s toga što mi se slično dogodilo i 1971. kada su me u JNA proganjali pod optužbom da surađujem s »proljećarima«. Nisam mogao vjerovati da su i danas neki naši mediji spremni se koristiti istim pogromaškim metodama. U sinkroniziranu akciju »Globusa« i »Jutarnjeg« uključio se i vlasnik Radio Mrežnice, Željko Kekić iz Duge Rese, čiji me radio predstavio i kao starog KOS-ovca. Uz to dodali su da se protiv mene trenutačno vodi krim obrada. Sve su to neistine, a najčudnije je to da mene napada Kekić, koji se koristeći rat iznimno obogatio i njega policija ima u krim-obradi.

»O meni ništa istinito«

* U vašoj biografiji koju su objavili spomenuti listovi piše da ste umirovljeni u činu pukovnika HV-a, da ste u MORH-u radili kao šifrant...

- Dakle, ništa u tim tekstovima nije istinito o meni. Prvo, umirovljen sam u činu brigadira, a nisam ni bio šifrant u SIS-u. Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. ja sam od stvaranja novog Ministarstva obrane Hrvatske, od prvog dana bio djelatnik tog ministarstva iako sam formalno još bio zaposlen u JNA. U JNA mi nisu mogli ništa drugo nego umiroviti me u činu potpukovnika, a ja sam nastavio raditi kod Petra Kriste, prvog hrvatskog ministra obrane. On je cijenio moj rad pa je podnio zahtjev da me se imenuje njegovim zamjenikom. Međutim, taj zahtjev nije zaživio jer je general Martin Špegelj naslijedio Kristu na funkciji. Špegelj mi je rekao da bih bio puno korisniji ako bih ustrojio Obavještajnosigurnosnu službu, što sam ja i prihvatio. Na čelu te službe bio sam sve do početka lipnja 1991. kada je iz MUP-a na moje mjesto prebačen Josip Perković, zadnji šef Udbe u SRH, a služba je promijenila ime u SIS. Špegelj je tražio da ja budem Perkovićev zamjenik, ali ovaj to nikako nije prihvaćao. Polovicom kolovoza 1991. predsjednik Tuđman me primio na razgovor, nakon toga dolazi na inicijativu Perkovića i novog ministra obrane Gojka Šuška, do mog premještaja iz MORH-a u Glavni stožer HV-a. Tamo sam sve do svršetka 1991. obnašao dužnost pomoćnika načelnika GS za sigurnost, a onda je to mjesto ukinuto, a svi poslovi sigurnosti su izdvojeni iz Glavnog stožera pod izravno zapovijedanje MORH-a. Često sam upozoravao u kasnijim javnim istupima da je stavljanje Vojne policije i SIS-a u isključivu nadležnost MORH-a, a ne Glavnog stožera, omogućeno djelovanje paralelne zapovjedne linije u HV-u, koja je zapravo odgovorna za sav kriminal i zločine koji su se kasnije dogodili, i zbog kojih se sad sramotimo pred svijetom.

* Spominjane novine objavile su da ste se priklonili skupini ostarjelih obavještajaca oko Josipa Manolića i da ste brifirali novinare o slučajevima Gospić, Sindičić, događajima u BiH...

- Sve su to laži i podmetanja. Poznavao sam dosta ljudi iz tadašnjeg HDZ-a dok sam i sam bio zaposlen u tadašnjim državnim strukturama. S nekima od njih ostao sam dobar i danas i kad se vidimo popijemo kavu i porazgovaramo, ali se ne bavimo nikakvim ilegalnim radom. Hrvatskoj javnosti je poznato da je politika bivših vlasti spram BiH bila promašaj, i ne znam što bih ja o tome ikoga mogao brifirati.

»Mesić mi je nudio mjesto načelnika SIS-a«

* Jeste li 2000. posjećivali Ured predsjednika? Objavljeno je da ste tamo došli kao stari znanac Martina Špegelja i generala Imre Agotića, te da ste se najviše zadržali u uredu Željka Bagića, predsjednikova specijalnog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Navodno ste trebali postati i šef SIS-a, ali je to ministar Jozo Radoš spriječio.

-Nije tajna da sam ja s vremena na vrijeme dolazio kod predsjednika Mesića. Za vrijeme njegove predizborne kampanje u skladu sa svojim mogućnostima ja sam mu pomagao. No, već iz napisane tvrdnje da sam se najviše zadržavao u Uredu Željka Bagića, vidi se odkud vjetar puše. Naime, kod Željka Bagića, bio sam najmanje, svega 2-3 puta i to na sugestiju samog predsjednika Mesića. Željko Bagić je pokrenuo ovu kampanju protiv mene, a to želi prikriti time što je lansirao da sam se kod njega najviše zadržavao. Ja sam još ranije dobio obavijest da upravo Bagić na sve strane ogovara neistinama. Zamolio sam predsjednika Mesića da utječe kako bi Bagić prestao s tim. Predsjednik je obećao da će ispuniti moju molbu. No, kako sam vidio da se to nastavilo, ne mogu reći zašto predsjednik nije ispunio obećanje i kakav to utjecaj na njega ima Bagić. Bagić me, uortačen s Franjom Turekom, šefom POA-e, nastavio difamirati.

* Jeste li trebali postati načelnik SIS-a na prijedlog predsjednika Mesića?

- Prvo moram reći da je nova vlast vodila pogrešnu kadrovsku politiku, stavljajući po stranačkom ključu na mjesta u ministarstvima svoje stranačke članove. Tako su HSLS i Jozo Radoš na mjesto načelnika SIS-a postavili svog čovjeka Davora Bišćana. Kada su u medijima objavljene negativnosti koje se pripisuju Bišćanu na teret, pozvao me predsjednik Mesić i zatražio da preuzmem Bišćanovo mjesto. Odgovorio sam predsjedniku da to u takvim okolnostima ne bi koristilo ni meni ni njemu i odbio sam njegov prijedlog. Predsjednik me poslušao i nije insistirao da preuzmem SIS. Dakle, neistina je da je Jozo Radoš spriječio moje imenovanje. Danas sam sretan čovjek da nisam prihvatio ponuđenu dužnost i da nisam uvučen u možda još i gore spletke od ovih.

* Pisalo se da je upravo Željko Bagić zaslužan što je Franjo Turek potvrđen za šefa POA.

- To je točno. Bagić je Tureka nametnuo državnom vrhu za šefa POA-e. Poznato je da se premijer Račan s pravom protivio tom prijedlogu, ali je kasnije zbog cajtnota vezanog uz zakonsku dužnost da se imenuju šefovi POA-e i OA-e, i na insistiranje predsjednika Mesića, ipak prihvatio taj prijedlog. Osobno znam da je predsjednik Mesić rekao Tureku, kada ga je u Ured doveo Bagić, da on za njega ne može biti šef POA, jer ili laže ili je loš obavještajac.

"Sve ću reći na sudu"

* Je li riječ o Turekovoj nerasvijetljenoj ulozi u ratnim zločinima u Gospiću 1991.?

- Tako je. Ne znam iz kojih je razloga, Predsjednik kasnije povjerovao Tureku da je normalno što ne zna ništa o ratnim zločinima u Gospiću, iako je tamo bio u inkriminirano vrijeme kao inspektor SZUP-a.

* Optuženi ste u spomenutim listovima da ste informacije o Gotovini prvo prodavali domaćoj policiji i tajnim službama, pa da ste kasnije krenuli trgovati s haaškim istražiteljima?

- O kakvim se bolesnim konstrukcijama radi vidi se iz toga što me se prvo optužuje da sam ishlapio i nesposoban, pa da bi se kasnije tvrdilo da imam nadnaravne sposobnosti. Nisam radio ništa ilegalno. Ako sam nešto napravio, učinio sam to na zamolbu legalnih državnih organa. Na sudu ću reći o kojim se organima radi. Problem je u tome što su Bagić i Turek u igru oko Gotovine uvukli cijeli državni vrh. Kad su vidjeli da ta igra ne daje rezultate, odnosno da su rezultati kontraproduktivni, onda su našli mene kao Pedra koji moram visjeti zbog njihovih grešaka. Još proljetos me u »Feralu« novinar Ivica Đikić svrstao u obavještajno podzemlje. Poslao sam demanti, koji je objavljen naknadno uz komentar samog novinara. Nakon toga sam bio prisiljen protiv novinara podnijeti tužbu. On me više ne proziva, ali evo sad su se našli neki drugi. »Globus« i »Jutarnji list« neće objaviti moj demanti, pa sam ih tužio i prijavio Vijeću časti HND-a i Vijeću za medije HHO-a. Da ću biti na meti naslutio sam kada me jedna osoba koja je prethodno bila kod Željka Bagića, njeno ime sam spreman reći na sudu, da me predsjednikov savjetnik ogovara kao starog KOS-ovca koji dezinformira predsjednika, te da radim na razbijanju obavještajne zajednice. Prethodno sam čuo da je pobočnik tadašnjeg načelnika GS OS generala Stipetića, satnik Vidović poručio generalu »neka Frančišković makne prste od Franje Tureka«. Kad sam sve to zbrojio vidio sam kojim to krugovima smetam i da će se oni svime poslužiti da me ocrne..

"Krunski dokaz koji oslobađa Gotovinu"

* Jutarnji list je bio konkretniji u nekim tvrdnjama od Globusa, pa je objavio da vi predvodite grupu koju sačinjavaju Marko Erceg, Ante Barišić, Dubravko Derk...

- To će oni morati dokazati na sudu. Prvo ja ni Franju Tureka osobno ne poznam. Za Dubravka Derka znam da je bio načelnik policije u Karlovcu, ali ga u životu nisam vidio ni čuo. Glupost je i da sam s tom skupinom falsificirao SFOR-ov dokument o Gotovini. To je nemoguće, najprije iz razloga jer ja ne znam engleski jezik kojim je taj dokument pisan.

* Bojite li se za fizičku egzistenciju? Objavljene su vaše fotografije.

- Cilj je bio da me se stavi na stup srama i na listu za odstrel. Ne bojim se za sebe jer da se bojim ne bih sudjelovao u Hrvatskom proljeću 1971. i ne bih sudjelovao u stvaranju hrvatske države devedesetih. Ostao sam lojalan i korektan. Zovu me ljudi iz čitave Hrvatske i daju mi podršku.

* Jeste li trgovali informacijama s MUP-om i haaškim istražiteljima?

- To nema veze s istinom. To zna i MUP. Sigurno bi u MUP-u poduzeli neke mjere da sam ja to radio. Objavljeno je da sam snimljen prilikom susreta s haaškim istražiteljima i objavljena je moja slika koju je snimila POA. Policija ne vodi nikakvu krim obradu protiv mene, ali znam da me obrađuje POA, po nalogu Franje Tureka. S tim da to Turek radi po zakonu, kao što i prati haaške istražitelje. Naime, ja sam od haaških istražitelja dobio poziv na razgovor. Obavijestio sam o tome nadležne u državnim službama i rekli su mi da sam slobodan razgovarati, a da ako me pozovu za svjedoka, ipak o svemu obavijestim Vladin ured za suradnju s Haaškim sudom. Prijatelj koji zna da sam imao kontakt s haaškim istražiteljima zamolio me da jednog njegovog poznanika, hrvatskog građanina srpske nacionalnosti spojim s haaškim istražiteljima jer on ima informacije iz prve ruke o Šešeljevim zločinima u Slavoniji i Baranji. Tim povodom sastali smo se u hotelu »Panorama« u Zagrebu, a špijuni POA-e su nas slikali, iako naš sastanak i nije bio ilegalan. Ti koji su izmišljali da sam davao informacije haaškim istražiteljima o Anti Gotovini morat će svoje tvrdnje potkrijepiti na sudu.

* Gdje je general Gotovina?

- Ne znam, ali kad smo već kod njega želio bih reći da sam ga upoznao još 1991. kod generala Rose i da je na mene ostavio ugodan dojam. Kasnije smo se nekoliko puta sreli i pozdravili. Njegov je problem što je optužen i da se to jedino može riješiti na Haaškom sudu. Pridružujem se svima onima koji kažu da je general Gotovina pametan i razuman i da mu je najbolje da se javi ICTY-u, jer će sigurno biti oslobođen krivice. Tureku i Bagiću koji navodno pribavljaju dokumente o nevinosti Ante Gotovine, a među njih uvaljuju i falsifikate i samo mu prave veće zlo, poručio bih neka pribave dokument pod šifrom »Spaljena zemlja«. To je krunski dokaz koji oslobađa Gotovinu, jer je to zapovijed postrojbama koje su išle na »Olujom« već oslobođena područja da uništavaju sve pred sobom. S tim Gotovina nema ništa, ali taj dokument optužuje neke druge ljude koji sad liju suze nad njegovom sudbinom i mole Boga da se ne preda.

Vjesnik, SEDAM DANA, Nedjelja, 2. studenoga 2003.

Objavio peratovic u 13. ožujak 2006 22:21:00 | 0 komentara

Malnar izvrijeđao prijatelja Karamarka

Objavio peratovic u 12. ožujak 2006 13:56:00 | 2 komentara

Smrt balkanskog krvnika

Objavio peratovic u 11. ožujak 2006 18:24:00 | 1 komentara

Okupacija u jednoj slici

Objavio peratovic u 10. ožujak 2006 20:14:00 |