Policijska dinastija Krajačić
 Ognjen Ogi Krajačić, tajnik kabineta ministra policije nedavno se pohvalio prijateljima da je samo ove sezone ustrijelio 40 divljih svinja. Lovačku strast naslijedio je od oca Ivana Steve Krajačića, šefa OZNA-e koji je dao uhititi nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ogi, navodno nije volio školu, pa se u zagrebačkom SZUP-u, početkom devedesetih zaposlio na preporuku Josipa Manolića, bliskog suradnika pokojnog oca, samo sa završenom srednjom školom. Navodno, fakultet nije završio ni do danas, ali ga je Manolić nakon 2000-e, uz blagoslov predsjednika Stjepana Mesića, ugurao u kabinet ministra policije.
 …prije četrdeset i pet godina. Prepoznajem na fotografiji malu Nevenku Tuđman, malu Ljerku Mintas, malog Ognjena Krajačića, malog Debeljaka, malog doktora Čurca, malog Babla… Mogao bih vam u trenu ispričati sedamnaestak priča s njima kao glavnim likovima. - by babl.blog.hr (Bablove školske i kvartovske kolegice i kolege, zlatna djeca komunizma sa zagrebačkog Dedinja - Pantovčak, Tuškanac... Molim štovanog babla da nam na slici točno locira Ogija Krajačića! ;)
 Jer, HDZ nije bio nikakav slučajan, nasumičan pokret! Očito, i Tuđmanova putovanja o kojima je Željko toliko puta pisao, i ona iz sedamdesetih o kojima sam ja govorio, o opaska Mike Tripala da mu je Tuki jasno dao do znanja još sedamdesetih da se ovdje kroz 20 godina bez njega ništa ne će događati, kao i niz drugih detalja, sve to dakle otkriva brižnu dugogodišnju pripremu. No, to pitanje nije samo stvar kulturnopovijesnog cjepidlačenja: riječ je o presudnom podatku hrvatske novije povijesti! Tko je zapravo činio taj intelektualni kružok Steve Krajačića, o kojemu Manolić govori recimo u intervjuu iz 1998. Davoru Glavašu, u Feral Tribuneu, kako to da ti dečki koji žive u dvije susjedne kuće preuzimaju organizaciju cijelog jednog nacionalnog pokreta, kako to da ih ne samo Udba - da postanemo ozbiljni - nego i jugoslavenska politika tolerira i, štoviše, potstiće, kako to da je tu i Stipe, čijega je oca Joža poznavao također još iz ratnog vremena, kako to da tu nema ni Savke ni Mike, u koje se Hrvatska zaklinjala dvadesetak godina prije, itd.itd.? Osim mene, eto, o tome ne piše ama baš nitko, baš kao što ovdje nitko ni jednom jedinom slikom ili riječi nije, primjerice, obilježio 35 godina početka studentskih štrajkova maspoka! Nevjerojatna zemlja! Ovdje se ni o čemu što je zaista stvaralo i gradilo našu povijest ne smije ni zucnuti! Istražiti razloge te šutnje bio bi najkorisniji posao koji onaj tko je za tu povijest, ali i za našu današnjicu zbiljski zainteresiran, može poduzeti...
S druge strane, Tuđman i Manolić dakle već su najmanje 34 godine skupa - ako je 1942. inicijalna godina, kad Manolić šalje Tuđmana na Bilogoru, u partizane - stanuju kuća do kuće, i nitko me živ ne može uvjeriti da njih dvojica, skupa sa Stevom Krajačićem i svime što je to značilo - za neobavještene, jebiga: Stevo je osiguravao Titu Brijune za smjene Rankovića, dakle, to je dovoljno da zamislite kojega je ranga taj fucker bio, ako i nije bio mali bog, kako je na samrti rekao Duhačeku - uzgajaju šampinjone, igraju šah i ne snuju ama baš ništa nego kako će cisternom i ovoga vikenda u Stevin bazen dopremiti čistu morsku vodu!... O toj sesiji s Ivanom Dencom ne znam ništa, ali, Tuđmanov otklon od Mesića i Manolića malo je složenija stvar. Najprije, nije bilo nikakvog otklona: to govorim iz prve ruke i kao svjedok. Sve je počelo, ideološki gledano vrlo rano, još 1991., ako ne i ranije, ali, 1991. Manolić je već uvelike bio u sukobu s Vukojevićem i Šuškom. U trenutku kad Amerikanci od Tuđmana traže da se odrekne Manolića, počinje lom: Ameri to traže gotovo je sigurno zbog cijelog seta naših veza s Rusijom, ne dakle samo davnašnjih Jožinih kontakata ili zbog famozne mitske stanice Steve Krajačića koja zna Manolića izbaciti iz takta (uvijek popizdi na to, ali, ima i dobar argument: Mislite li vi da bi u doba IB-a netko preživio s radio-stanicom u podrumu iz kojega kontaktira ni manje ni više nego SSSR?, klasično je Jožicino pitanje.), nego i zbog ukupnih geostrateških odnosa na Balkanu, u oblikovanju kojih Rusija nije bila samo srpski oslonac: konačno, sjetimo se Tuđmanovog puta u Moskvu, kad više nitko drugi nije ostao! Da o cijelom nizu naših ruskih đaka i ne pričam: od nestora Gregurića pa do oporbenjaka Čačića, svi su naši tehnomenađeri - zapravo: svi naši tadašnji premijeri! - barem dio svoga života proveli u Moskvi! (Dragi Blog aka Nemanja 07.12.2006.) ili još ranije: Dragi Željko drago mi je da si usvojio moj kurs i da konačno prašiš po svima, jer, svi su oni iz Krajačićeve kabanice... Ponavljam: uputite se u povijest SDB-a, točnije u Hrvatskoj: SDS-a i KOS-a, i na prvi će vam pogled biti jasna uloga hrvatskih kadrova na federalnoj i na saveznoj razini. Govna smo mi i to jako smrdljiva! Za neurotike, evo kratkog kursa, u jednoj rečenici: Rankovića je ipak smjenjivalo na Brijunima tako da je Titu osiguranje organizirao Krajačić! Pitajmo Duhačeka, je li Stevo bio mali Bog. Peratoviću, kako ti objašnjavaš dvije činjenice: prvu, nedvojbenu, da je Perković instalirao na razne funkcije brojne ekstremne emigrante, kao što i sam navodiš u nekim svojm tekstovima ili pak onima koje citiraš na svom blogu, i drugu, koju i predviše naglašuješ u tekstovima iako je nikad izrijekom ne tumačiš, da je Perković sudjelovao u svim sranjima ovoga rata: od Gospića, ubojstva Paradžika, lažnog granatiranja Šibenika i vožnje gliserima na pučinu po turski heroin, etc.etc.? Inače, znamo se mi, samo se ja zajebavam. Nisam ja tebi nesklon, nego te malo palim, jer bi drukčije ti bio premiran i dosadan... (Nemanja je, dok mi se još nije predstavio pravim identitetom nazvavši me telefonom i ponudio pomoć Stipe Mesića, koristio i nickove: prof.dr. sci. Vjeko Slišk, Gjelaludhin Joyce, Zdravko Dren Žekić, Go Van Tze, Money Gotovac, Gange of Four, Đuro van Gazguro da vam G, Pero Kojitigastero, Đur O'Gresta, 05.11.2005)
Ovo je sve skupa za mene presloženo i prezagonetno, podesno možda za kakvi kuplet s pucanjem i plakanjem, stoga ću ti samo zaželjeti sve najbolje u idućoj godini, a najviše slobode - kao uostalom i svima nama. Ništa ti više ne mogu reći, osim da mi je pomalo krivo što nisi došao na promociju knjige, no mislim da će ipak biti prilike za popravni nagodinu. Pozdravlja Te srdačno NoMedij aka Matitjahu aka Juda Makabi ben Agram aka Roman
Svjesno kršeći zakon opet objavljujem objavljene državne tajne
Državnu tajnu objavio svjestan da krši zakon Tijekom 90-ih novinari su često bili objekt prisluškivanja i uhođenja. Tobože su ugrožavali nacionalni interes, dok je stvarni motiv bio posve druge vrste: bili su kritičari tadašnjeg režima.Privodilo ih se na saslušanje u SZUP i MUP, ali bez službenih kaznenih prijava i sudskih naloga za pretraživanje stana. No, ovoga puta postoje jaka formalno-zakonska pokrića. Peratović je predmet kontraobavještajnog i policijskog interesa od veljače, što znači da se moralo ishoditi odobrenje Vrhovnog suda. Zahtjev za kriminalističkom obradom MUP je podnio 16. listopada. Prema neslužbenim objašnjenjima, Peratovića najviše tereti činjenica da je zakon koji štiti nacionalne tajne prekršio - svjesno. Nije se, naime, poslužio klasičnim trikovima svojih kolega: zamrljati oznaku tajnosti i braniti se kako pojma nije imao da je dokument povjerljive naravi. Jasna Babić, Slobodna Dalmacija, 19.10.2007.
To je povodom mog uhićenja napisala novinarka poznata po dobrim vezama sa špijunima iz kruga Josipa Perkovića, u koje spada i aktualni šef SOA-e Tomislav Karamarko, koji je brifirao novinare (za Ivanu Šikić imam svjedoke, a još neki su mi priznali da ih je ranije pozivao na kave i ručkove te ih ispitivao jesam li im ja izvor te me tračao) o pozadini mog uhićenja.
Jasnu Babić ne smatram istraživačkom novinarkom zbog gore spomenute preočite bliskosti sa špijunima, a u knjizi Zagrebačka mafija pokazala je, za novinare, neprimjerenu naklost kasnije osuđenom mafijašu Hrvoju Petraču. Osim što se iz nekolicine njenih tekstova o mom uhićenju vidi da je infoe dobivala od SOA-e, prividno se stavljajući na "koleginu" stranu, Jasna Babić me pokušala omalovažiti kao nevještog novinara koji se eto nije sjetio poput većine njegovih kolega zatamniti oznake tajnosti na spornim dokumentima.
Rekao sam svojedobno saborskom odboru za nacionalnu sigurnost, a nedavno i policiji da sam svjesno objavljivao državne tajne kako bih ukazao na kriminalne sadržaje koje se štiti oznakom tajnosti te na činjenicu da su takve dokumente medijima uglavnom dilali šefovi tajnih službi, a ne tamo neki nižerangirani zviždači. Da je Jasna Babić uistinu istraživačka novinarka ne bi meni prigovarala da sam nevješt jer nisam znao sakriti oznake tajnosti kad je ona samo u knjizi Zagrebačka mafija objavila više takvih dokumenata s jasno vidljivim oznakama tajnosti, a za koje pouzdano znam da ni do danas nisu deklsificirani. Uz to, sama je pod te faksimile potpisivala od koga ih je dobila, a pouzdano znam da protiv Josipa Perkovića i Gordana Akrapa, koji su sastavljali njene tajne dokument.e nikad nisu bile poduzete nikakve mjere da bi ih se kaznilo jer su odavali državne i službene tajne. To su visokorangirani obavještajci. Josipa Perkovića štiti predsjednik Stjepan Mesić, a Gordana Akrapa kojega su nedavno njemačke vlasti protjerale s diplomatske dužnosti u Berlinu pod sumnjom da je ometao istragu o ubojstvu Stjepana Đurekovića, štiti njegov gazda u SOA-i Tomislav Karamarko.
Sad objavljujem državne i službene tajne koje je Jasna Babić uz asistenciju Josipa Perkovića i Gordana Akrapa publicirala u knjizi "Zagrebačka mafija", izdavača Ive Pukanića, Zagreb, 2003., pa se pitam hoće li me sutra policija opet hapsiti, maltretirati Martina, zaplijeniti spornu knjigu, odnijeti sve iz stanova Jasne Babić, Ive Pukanića, Josipa Perkovića i Gordana Akrapa...
 ">Tajni dokument koji je Josip Perković poslao Miroslavu Šeparoviću
 Dokument današnjeg djelatnika SOA-e Gordana Akrapa upućen bivšem šefu HIS-a Miroslavu Šeparoviću. U njemu se spominje i ime Siniše Jurića, današnjeg špijuna SOA-e u Londonu
 Kada je bila frka s mogućim bijegom iz policijske bolnice Mladena Naletilića Tute razni involvirani HDZ-ovi dužnosnici poput Petra Šale, nazivali su Josipa Perkovića, znajući da on nadzire sva prisluškivanja i tajna praćenja, i molećivo ga ispitivali je li itko njih umočio
 Najmanje šesterostrukog ubojicu Veselina Marinova angažirao je za agenta HIS-a Josip Perković i o tome sačinio službenu bilješku Miroslavu Šeparoviću
 Bivši Karamarkov špijun u Berlinu, a danas djelatnik SOA-e u Zagrebu Gordan Akrap zadužen je čuvati tajnost ovog HIS-ovog dokumenta
 kao gore
A da "kolegica" dobro surađuje sa špijunskim šefovima svjedoči i ovaj njen napis o mom slučaju:
Policijske bajke Kao signal da se udružena akcija MUP-a, SOA-e i DORH-a protiv Peratovića ne razvija prema njihovim očekivanjima, policija je u petak plasirala neslužbenu priču da je svoje privatne razgovore snimao i pohranjivao na CD-ove, što upućuje na mogućnost da je ucjenjivao kolege i političare. Pritom je ostalo neodgovoreno temeljno pitanje: gdje je tu izdaja državne tajne, zbog koje se tobože kazneno goni?
Policija to nije mogla lansirati u petak kada je tek u petak započeto i nije dovršeno pregledavanje mojih mp3-ica, cd-ova i dvd-ova. Takvu laž mogla je plasirati samo SOA-a kojoj je bio na vezi policajac, nazovimo ga kodnim imenom Kazo, koji me je na početku isljeđivanja u petak stalno podbadao da sam otišao na WC kako bih okrenuo kasetu na dikatfonu kojim da ih prisluškujem. No, Kazo nije uspio prikupiti dokaz da sam ikoga nezakonito snimao, a kamoli ucjenjivao, što mu je u zadatak dala SOA. Zanimljivo je da mi se kasnije javila Vesna Škare-Ožbolt upozorivši me da ljudi bliski Tomislavu Karamarku šire priču da sam nju tajno snimao. Naravno, ona u to nije povjerovala. Pa njoj je SOA provalila u ured i kad god sam s njom tamo razgovarao držala je otvoren prozor da buka s Ilice omete prisluškivanje. Naravno, Karamarko je snimao koga god je htio. Dio tih nezakonitih snimki mogao je zmiksati s mojim intervjuima zabilježenim na mp3-icama. Imao je priliku to učiniti jer su moje stvari, zajedno s kopijama, putovale od MUP-a u Heinzleovoj od subote do utorka kad su stigle na Županijski sud. Dočepam li se takvog miksa. ne gine mu samo takva međunarodna tužba i blamaža. I ne samo njemu, nego svima iz vrha vlasti koji ga podržavaju.
uh...samo ti mogu dati podršku i reći, čuvaj se :-)))
|
