Glavašev intervju i Mesić
Ne bih se začudio da su premijer Sanader ili predsjednik Sabora Vladimir Šeks intervenirali kod Večernjakovih menagera da se intervju s Glavašem zabrani. Osim što uistinu vrijeđa Sanadera i Šeksa, Glavaš je nedvojebeno najavio da bi kod istražnog suca Zdenka Posavca mogao progovoriti o konkretnoj odgovornosti današnjeg predsjednika Sabora za ratne zločine iz 1991. Takav rasplet događaja više sam puta predviđao:
Time su se potvrdile i moje najave da Branimira Glavaša, Vladimira Šeksa i Josipa Perkovića vežu zajedničke uspomene na ubojstvo Marka Bezera, bivšeg Perkovićeva šefa u osječkoj Udbi koji je pronađen mrtav na zagrebačkom smetlištu Jakuševac u jesen 1991. Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministra policije dobio je informaciju o naručitelju Bezerova ubojstva, ali istraga nije odmakla s mrtve točke.Perković u korist Glavaša, 45lines.blog.hr, 25.11.2006. Naslovom "ISKLJUČEN SAM IZ SK ZBOG KARIJERIZMA, A NE NACIONALIZMA" Glavaš se ruga na Šeksov račun koji se branio da nije nacionalist. Šeks smatra da mu cijeli slučaj napakiran jer se zamjerio moćnicima još prije deset godina (1971.) kad je kao zamjenik okružnog javnog tužitelja u Osijeku pokrenuo postupak protiv UDBA-e optuživši ju da nezakonito otvara pisma građanima Osijeka. I tu je zapravo pritajena kvaka objavljivanja Šeksove žalbe. U vrijeme kad je Šeks nasrnuo na Udbu u tzv PTT aferi njen osječki šef bio je Marko Bezer, osoba koju žalitelj navodi kao zadnju (15-u) na popisu institucija i osoba kojima upućuje žalbu. Bezer je u trenutku Šeksovog žaljenja obnašao dužnost člana IK CK SKH u Zagrebu. Isti je kao umirovljenik 1991. pronađen ubijen na zagrebačkom smetlištu Jakuševac. Najpoznatija kroničarka djelovanja Udbe novinarka Slobodne Dalmacije Jasna Babić spominje ubojstvo Bezera u kontekstu "političkih likvidacija u podzemnom ratu frakcija zaostalih tajnih službi bivše Jugoslavije" na stranici 105 svoje knjige "Zagrebačka mafija". Branimir Glavaš aktualizirao ubojstvo bivšeg osječkog udbaša Marka Bezera, 45lines.blog.hr Ima toga još... Nema sumnje da je postojao politički razlog za zabranu Glavaševa inervjua u Večenjaku. Svejedno, malo mi je licemjerno od onih koji su do juče pljuvali po "Bezgrešnjaku" da se danomice, degutantno stavlja na stranu Branimira Glavaša, sada tim istim novinama prigovaraju što nisu objavile ova razgovor. Cenzurirani intervju otkriva još jednu bitnu činjenicu, najavljivanu na mom blogu. Glavaš ni u kojem kontekstu ne spominje predsjednika Mesića, što je po meni jasna potvrda da je s istim u nekovrsnom dealu. Ukazivao sam na to pišući o prošlotjednoj kolumni Mesićeva prijatelja Ive Pukanića. Zatim je potvrda stigla i od Jasmine Popović, izvjstiteljice Večernjeg lista s Pantovčaka koja je također napala Sanadera zbog ne puštanja Glavaša na slobodu. Pa je onda opet ovaj tjedan Ivo Pukanić raspalio po Sanaderu i Šeksu zbog nepricipijelnosti oko Glavaševa izlaska iz pritvora. A ključna karika u lancu ovih indicija došla je od Radija 101: U cijeloj priči je zanimljivo i da su jučer poslijepodne Glavaševi odvjetnici navodno pohodili Pantovčak gdje su razgovarali s predsjednikom Stipom Mesićem. Koja je njegova uloga u cijeloj priči nije nam poznato jer iz Ureda predsjednika nam nisu željeli potvrditi čak ni da se taj sastanak održao. Radio 101, 28. studenoga 2006.
Bez obrzira na sve primjedbe da je glavna urednica Radija 101, Zrinka Vrabec Mojzeš bezgranično odana predsjedniku Mesiću, ipak je njen radio jedini medij u zemlji koji je donio gornju informaciju, čime se još jednom ozbiljno dovodi u pitanje načelnost i moralna veličina predsjednika RH.
Perković drži u šaci Mesića
 Dragutin Frančišković za Hrvatsko slovo komentira Izvješće Josipa Perkovića šefovima u UDB-i o neuspjelom atentatu u Njemačkoj, a "desničarski" tjednik od straha ne objavljuje dokument SDS-a, već samo interview
Cjelovita izjava Josipa Perkovića alias Tome Novakovića u pdf-u
Razgovor
Drago Frančišković, bivši obavještajac
Perković drži u šaci Mesića
Nakon što je Njemačka podigla optužnicu protiv hrvatskog operativca Josipa Perkovića i zatražila
njegovo izručenje zbog navodne umiješanosti u Udbina ubojstva na njemačkom
teritoriju, uloga ovog obavještajca još je više opteretila ukupne okolnosti ratne i poratne hrvatske stvarnosti. U pokušaju rasvjetljavanja barem jednog dijela kompleksne aktivnosti najpoznatijeg agenta s ovih prostora upitali smo za pojašnjenje bivšeg Perkovićeva kolegu, Dragu Frančiškovića koji je, istina, od samog početka s njim bio u sukobu. Na trenutak smo se, čitajući ,,Izjavu" Službe državne sjgurnosti - Centar Osijek o "neuspjelom izvršenju operativnog zadatka u SR Njemačkoj", vratili 30 godina u prošlost.
* Što možete reći o ovom Perkovićevom izvješću, s obzirom na to da ste i vi radili u hrvatskim tajnim službama?
- Ovo izvješće o neuspjelom izvršenju operativnog zadatka u SR Njemačkoj 22. studenoga 1977. koje je podnio Josip Perković, ondašnji operativac Službe državne sigurnosti - Centar Osijek, ukazuje kakvim se prljavim poslovima bavio taj čovjek. On sada izigrava nevinog i zaslužnog gradanina RH u čemu ga neki podupiru i štite. O Perkovićevoj ulozi u bivšem sustavu zorno ukazuje i članak koji je napisao Josip Miller, a bio je namijenjen za objavu u ST-u od 21. srpnja 1992., po povratku Millera iz Njemačke u Hrvatsku. Zato nije čudno što Njemačka sada pokreće postupak protiv Josipa Perkovića, kada to nije učinila Hrvatska.
* Kojim ste se poslom bavili?
- Radio sam u hrvatskim tajnim službama ali ne u bivšoj SDS i KOS-u, što mi je do sada često podmetano u nekim tiskovinama, a zna se od koga. Po odluci bivšeg ministra obrane RH generala Martina Špegelja ustrojio sam Obavještajno-sigurnosnu službu MORH-a u mjesecu rujnu godine 1990. S malim brojem djelatnika radio sam i upravljao Službom sve do proljeća 1991., kada u MORH dolazi Josip Perković, da bi definitivno Službu preuzeo od mene u kolovozu 1991. i odmah je preimenovao u SlS (Sigurnosno-informativna služba). Poslije toga (da ne bi smetao Perkoviću u MORH-u) mene se miče u Stožer ZNG-a na dužnost načelnika Kontraobavještajne službe.
Prerastanjem Stožera ZNG-a u GSHV (Glavni stožer HV) prelazim u GSHV za načelnika sigurnosti. U isto vrijeme po ustroju GS formira se i samostalna Obavještajna služba na čelu s brigadirom Markom Pecotićem. GSHV dobiva svoju samostalnu sigurnosnu i obavještajnu službu. Prvi načelnik GSHV bio je general Anton Tus. Na čelu sigurnosne službe GSHV ostajem do kraja prosinca 1991. kada se po odluci Josipa Perkovića i ministra obrane Gojka Šuška sigurnosna služba GSHV ukida i sve se objedinjuje u SlS u sastavu MORH-a, čime se SlS u potpunosti osamostaljuje i postaje "država u državi" sa svim negativnim posljedicama koje su iz toga nastale. Nakon toga ja odlazim u GIO (Glavnu inspekciju obrane) gdje obnašam dužnost inspektora za sigurnost. Glavni inspektor obrane bio je general Martin Špegelj. Na toj dužnosti ponovno sam stalno opstruiran (kao i ranije u GSHV) od strane svemoćnog Perkovića.
* Što očekujete iznošenjem ovih argumentacija?
- Očekujem barem nekakav pomak nabolje. Mislim da je konačno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slučaj Paradžik, Barešić, Kraljević, Udiljak i niz drugih slučajeva. Usto, indikativne su izjave starog i mladog Jastreba da je naredbu za njihova uhićenja dao Josip Manolić, što nije istina. Naredbu je vojnoj policiji izdao Josip Perković preko Ivana Ivankovića.
* Što mislite o izjavi predsjednika Mesića danoj u emisiji Hrvatskoga radija "S predsjednikom uz kavu" od 25. rujna 2006. kada je komentirao slučaj Josipa Perkovića?
- Predsjednik ima pravo izjavljivati što on misli, isto tako to pravo imaju i gradani. Nažalost, predsjednik je tom prilikom napravio više gafova. ne znam da li namjerno ili iz neznanja. Nikakva ,,individua" nije napravila prijavu na njemačkom sudu protiv Josipa Perkovića kao što se želi prikazati. Perković je sam sebe optužio kroz svoja izvješća iz kojih se vidi da je nezakonito vršIjao po suverenoj državi radi izvršavanja nečasnih i prljavih poslova. Predsjednik je tada rekao još jednu neistinu, a to je kako je Josip Perković ustrojio hrvatsku obavještajnu službu. To nije istina a vidljivo je i iz riječi koje sam prije naveo. A o Perkoviću najrječitije govore njegova (ne)djela i njegovo ponašanje.
* Zašto sugerirate na bliskost i povjerenje između Josipa Perkovića i Gojka Šuška, ako znamo da je tadašnji ministar obrane, uz predsjednika Tudmana, jedna od najzaslužnijih ličnosti u stvaranju moderne hrvatske države?
- To je pitanje još uvijek zagonetno i nerazjašnjeno. Poznato je da je predsjednik dr. Franjo Tudman u godini 1992. na prijedlog svojih najužih suradnika (iz 1989./90.) smijenio po hitnom postupku sa svih dužnosti Josipa Perkovića da bi ga za nekoliko dana ministar obrane Gojko Šušak imenovao za svoga savjetnika. Ovo do danas nije razjašnjeno i tko je izvršio pritisak na predsjednika da to proguta. Očito da se tu radi o bliskosti od ranije i o međusobnim uzajamnim interesima.
* Slažete li se kako je neutemeljeno govoriti o nekoj bliskosti, osim ako se to ne promatra kroz prizmu "neminovne pomirbe" u kojoj je Perković možda na određeni rok, u interesu države, pristao na suradnju. Tim više što se predsjednik Mesić pohvalno izašnjava o Perkoviću, a posve suprotno o Gojku Šušku i politici koju je on personificirao?
- To je moguće višeslojno promatrati. Dakako, nije slučajno sin Josipa Perkovića savjetnik za zaštitu u Uredu predsjednika Stipe Mesića. Ali vratimo se još na Izjavu o operativnim zadacima. U vrijeme kad je Perković išao u Njemačku organizirati likvidacije onda je s njim išao Svilar koji je uhvaćen, a Perković je uspio pobjeći i kad se vratio podnio je izvješće svojim pretpostavljenima. Tada je bio šef državne sigurnosti u Osijeku. Znači radi se o materijalu koji je vjerodostojan. U novinama je prije četiri - pet godina objavljivan materijal gdje je on o svome radu podnosio izvješća Beogradu, a to se odnosilo na njegove aktivnosti u Mađarskoj. Hrvatska država nikad protiv njega ništa nije poduzimala, on je uvijek u tim obavještajnim službama, ovisno o tome kakva je i situacija bila, znao je prelaziti iz jedne u drugu.
* Tko je početkom rata najviše utjecao na Perkovića?
- Teško je reći tko je u tome imao presudni utjecaj. Manolić, Boljkovac, Šušak. U vrijeme kad je došao a ja sam i dalje radio sve do polovine kolovoza kada me je Tuđman u vezi jedne informacije pozvao na razgovor. Znači nije istina ono što je Mesić nedavno izjavio da je on formirao obavještajnu službu. To nije istina, to je laž. Obavještajno-sigurnosna služba MO formirana je u rujnu 1990. kad je Perković bio u MUP-u. Mesić štiti Lončara kao savjetnika, ja nemam ništa protiv Lončara ali on je bio ministar vanjskih poslova. Ne može se usporedivati Lončar i Perković, bez obzira na sve, ovaj je radio legalne državne poslove, a koliko je u tome odmogao ili pomogao Hrvatskoj, neka drugi procijene. Perković je ipak radio prljave poslove. Pa i u onoj državi nigdje nije bilo da se bez zakona likvidiraju ljudi, a on je to radio. Kada Mesić kaže da je Perković profesionalac koji je pošteno radio i koji je formirao hrvatsku obavještajnu službu, onda je očito da ovaj o njemu ima neke podatke i zbog toga mora govoriti njemu u prilog.
* Tko je formirao Hrvatsku obavještajnu službu?
- Ja sam ju formirao po odluci ministra obrane Martina Špegelja u rujnu 1990., služba je funkcionirala s minimalnim brojem ljudi i mi smo imali osnovni zadatak pratiti vojsku i da stvaramo u vojnim jedinicama svoju vezu, te da znamo namjere što se stvara protiv Hrvatske. To nam je bio osnovni cilj i to smo uspješno radili. Kad je mene Tuđman primio, on nije znao radi čega me je zvao i to ga je šokiralo, bio je strašno nervozan. Ja tada nažalost još nisam znao tko je Perković. To da je iz MUP-a poslan računao sam da je korektan i da je naš čovjek. Njemu sam naivno rekao da me je Tuđman zvao i tu sam sebi presudio. Za nekoliko dana on me iz službe MO smjenjuje i šalje me u Stožer Zbora narodne garde na Tuškancu, a tamo je zapovjednik bio Špegelj. Poslije se taj Stožer preimenuje u Stožer Hrvatske vojske i na čelo stožera dolazi general Tus i ja sam kod Tusa bio pomoćnik za sigurnost. Postavlja se pitanje ako je on rukovodio likvidacijama u bivšoj Jugoslaviji - čega je najbolji znak optužba Njemačke, tko je rukovodio likvidacijama u novoj hrvatskoj državi, počevši od Paradžika, Kraljevića, Mire Barešića, Šanka, Udiljka i tako dalje; navodno je 16 ljudi likvidirano, a on je tada bio šef svih službi i to bi sigurno morao znati.
Perković drži u šaci omoge pojedince na visokim fuukcijama. U tome je njegova moć.
* Je li to pitanje ikada pokrenuto?
- U formi kakvoj zaslužuje takvo što nikad nije potaknuto. A vjerojatno zato što Perković drži u šaci mnoge pojedince na visokim funkcijama. U tome je njegova moć. Za mene nije imao ništa kompromitirajuće i zbog toga sam se ja njemu usprotivio. Ja sam stradalnik Hrvatskog proljeća 1971.
* Jeste li mali priliku s argumentima izaći pred Perkovića?
- Dakako dok sam tamo bio, ali brzo sam maknut pa je takva vrsta dijaloga dalje bila nemoguća. Poslan sam u Glavnu inspekciju Ministarstva obrane. Perković je tada javljao po terenu da oni sa mnom nemaju ništa, ali mene su ljudi poznavali i svakom bi me prilikom kad bih došaokod njih upozorili da za to ne smije doznati Perković.
* Jeste li dosad u javnosti pokušavali iznijeti ovo što sada tvrdite?
- Jesam i to nekoliko puta, ali bez uspjeha. Prošle sam godine povodom godišnjice stradanja Vukovara dao tri intervjua, za Jutarnji, Večernji, Karlovački list i ništa od toga nije objavljeno jer sam u njima prozvao Perkovića.
* Kako je on surađivao sa Špegeljom?
- Njihova suradnja nije bila dobra. Na početku je to Špegelj prihvatio i rekao mi je da dolazi jedan sposoban čovjek kojemu ja trebam biti zamjenik. Složio sam se i dodao kako nemam ništa protiv jer će mi tako biti lakše. Međutim, to se nikad nije ostvarilo. Za kratko vrijeme Špegelj me nazvao i savjetovao mi da mi je bolje prijeći kod njega kako bi što dalje bio od lopova.
* Kako očekujete daljnji rasplet slučaja Perković s obzirom na njemačke zahtjeve?
- Koliko je meni poznato Njemačka nije odustala od svojih zahtjeva za suđenjem Perkoviću, ali čekaju pogodan trenutak. Kod njih politika ne može utjecati na sudstvo koje mora biti neovisno, a tome i mi moramo težiti.
* Jeste li ga ranije poznavali?
- Nisam i u tome i je moja pogreška. Ja sam došao iz vojske, a on iz MUP-a i to su bile civilne strukture. On je znao samo one koji su u vojsci radili u sigurnosti, odnosno u KOS-u i u tome je bio problem. Indikativno je što taj čovjek i dalje umjesto da se povukao kad ga nitko nije dirao, on i dalje rovari i pravi smicalice s raznim pojedincima, novinarima, obavještajcima.
* Je li Perković donio hrvatskoj državi više štete ili koristi?
- Nedvojbeno štete. On je nečasna osoba, a i od takvih je teško očekivati bilo što dobro.
* Zašto?
- Taj je čovjek, ukratko, bolesno ambiciozan. On ne preza ni od čega i po svaku cijenu nastoji ostvariti svoje planove. On nije unormaljena osoba, jer da jest ne bi se ni mogao baviti onim čime se bavio. Živio je izvan zakona. Oduzimati ljudske živote bez suđenja spada u najgori oblik ponašanja. On je strašno pohlepna osoba i veliki materijalist, nezasitno željan vladati nad drugima.
* Koliko je Perković bio blizak Boljkovcu i Manoliću?
- Znam da sada Manolić nema neko dobro i mišljenje o Perkoviću. Jednom sam ga i prilikom upitao o tome, na što mi je Manolić odgovorio kako je on bio za Perkovića jer je mislio da će biti u redu. E, što to znači, ne znam. Boljkovac je samo kazao kako je Perković morao otići MUP-a, a tko ga ja postavio na moje mjesto u Ministarstvu obrane nije mi znao reći.
* lmte li uvida u to koliko je Perković danas angažiran u obavještajnim krugovima?
- Po onoj jednom obavještajac, uvijek obavještajac, a i po tome što mu je sin zaposlen u Uredu predsjednika Mesića kao savjetnik za sigurnost, Perković je i te kako aktivan. Zapravo, govori se da je sin totalno nesposoban pa umjesto njega sve konce vuče otac. To je skandalozno za Mesića, o kojem je tim povodom pokrenuto i pitanje u Saboru. Na prvi pogled Mesićeva izjava kako sin ne smije ispaštati zbog oca bila bi posve prihvatljiva kada bi takav kriterij vladao i za sve ostale očeve i sinove. Međutim nije tako. Tim prije što je riječ o specifičnoj djelatnosti u kojoj za razliku od toliko drugih, poslova u prvi plan izbija krvna veza. Ovo se pitanje posebno aktualiziralo otkako je predsjednik Mesić, braneći savjetnika Budimira Lončara, izjavio da se istim metodama pokušava diskvalifricirati i Josipa Perkovića koji je formirao Hrvatsku obavještajnu službu, pripisujući mu velike zasluge za iznininu profesionalnost. Time je sve rečeno za osobu koja ima kompromitirajuće materijale od svoje bivše službe. Sva je ta dokumentacija mikrofilmovana od koje je jedan dio poslan u Beograd, a ostatak je ovdje. Kod koga ne zna se. Vjerojatno i
kod njega dočim je tako moćan. Kompromitirajući materijal o dotičnim pojedincima iz javnog i političkog života njegovo je moćno oružje i zato mu se rijetki usuđuju suprotstaviti.
Ante Brčić, Hrvatsko slovo, 10. studenoga 2006.
Prvi gradištanski strip
 Pravokutnik stripa Deveta strana, Zajedno, Županja, lipanj 1984U broju iz lipnja 84-e strip se zvao "Deveta strana" jer se, naravno, smjestio na 9-oj strani dvomjesečnika. Nacrtao ga je moj tadašnji najbolji prijatelj Gordan Kovačević za zadnjeg ODSUSTVA iz JNA. Služio je vojsku u nedalekom Beogradu, a već te jeseni bio je prva godina na arhitekturi u Zagrebu. Scenarij sam napisao ja, u trećem srednje.
Bio je to prvi gradiški (iliti književnije, gradištanski) strip. Obojica smo iz slavonskog sela Gradišta, smještenog u Vukovarsko-srijemskoj županiji, tadašnjoj općini Županja.
U to vrijeme, u sličnom omladinskom časopisu, dvadeset kilometara sjevernije u Vinkovcima, već je uvelike stripirao autor "Malog Ivice" Dubravko Mataković. A Vinkovčanin Krešimir Zimonjić (Pajo Pakšu s bloga Republika Vinkovci) bio je već legenda...
Cijela tabla i ostatka poučnog teksta nalaze se kod Borje na Dunje žute.
Diplomatski party u HNK
 Pušačica sa stavom 
Šokantno: Predsjednik RH Stjepan Mesić u Francuskoj kazneno prijavljen za pokušaj atentata na Marina Tomulića
S anonimne mail adrese autoru ovoga bloga pristiglo je pismo francuskog odvjetnika Ivana Jurašinovića upućenog predsjedniku RH Stjepanu Mesiću 04. studenoga 2006. Riječ je o pismu koje sam spomenuo u prethodnom postu. I sam sam začuđen kako se informacije brzo šire internetom. Pismo je u Hrvatsku, osim Predsjedniku RH, faksirano i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, predsjedniku Hrvatskog Sabora Vladimiru Šeksu te Tereziji Barbarić, nekad Biljani Sučić. Isprintao sam pismo, skuhao kavu, pripalio cigaretu i pozorno počeo čitati. A onda novi šok. U uvodu pisma odvjetnik Jurašinović obavještava predsjednika Mesića da je 15. rujna 2006., između ostalih i protiv hrvatskog predsjednika, u francuskom gradu Nanterreu podnio kaznenu prijavu za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Marina Tomulića. Obzirom da u zaglavlju pisma stoji Predmet: TOMULIĆ p/ NIKOLIĆ i ostali, te Vaš predmet: PETRAČ, nesumljivo je da se radi o pokušaju atentata iz 2002-e o čemu sam pisao u postu -> Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića i o kojem je Tomulić govorio u predzadnjem Globusu: Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu." Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006. Podsjećam da je Marko Nikolić bio osuđen na 30 godina zatvora zbog organiziranja atentata na Vjeku Sliška, mafijaškog bossa kojeg se smatralo konkurencijom Hrvoju Petraču. O Petraču je Tomulić u predzadnjem Globusu rekao: ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega. "Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić. Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.
Marin Tomulić je zabrinut za fizičku sigurnost Terezije Barbarić (njegov odvjetnik piše Sučić), pa obavještava hrvatskog predsjednika da će njega smatrati odgovornim dogodi li joj se štogod. Uostalom, izvolite si sami pogledati u kakvu se kašu uvalio Stjepan Mesić:
 Faks odvjetnika Ivana Jurašinovića predsjedniku RH Stjepanu Mesiću
Gornjogradske impresije
 I gori na uglu... 
slikoŠTA??? :DDD odlične su
Ti u Ozaljskoj, a ja kod Ozlja... :-)
Ovo je zaista lijepo! Volim zalaske! ;)))
nice
gori ulica :)
Fino, posebno ova prva. S cime si fotkao? Jel ima jos ps-a na prvoj osim unsharp mask?
@all, tnx. Cartmann, PS-a nema puno. osim unsharpa maska koristio sam još contast. ali glavni tuch slike su dobile obradom u Photomatixu. Fotkane su Canon PowerShut IS 3-icom sa stativa koji je stajao na naherenom asfaltu i nije mi se dalo podešavat po wasser vagici.
dobar HDR
Priroda i društvo
 Gradiško groblje ljetos Matajzov prozor Jesen
|
