Smokvina o Šariniću
Zamolili smo Radovana Smovinu, iseljenika koji je tužio Hrvoja Šarinića, ali i Zakladu HDZ-a, da za čitatelje 45 linesa prokomentira gornju izjavu i evo što nam je odgovorio mailom iz Švicarske:Nisam se družio s ustašama
- Ima li osnova optužba da ste odgovorni za malverzacije novcem iseljenika?
- Pretpostavio sam da će i to biti nezaobilazna tema ovog razgovora, mada je i to jedna od spomenutih nepravdi koje me užasno pogađaju. No, krenimo redom. Poznato vam je da je Gojko Šušak '91. napisao ono svoje poznato pismo iseljenicima i tražio pomoć. Nastavak toga bilo je otvaranje računa u Villachu, prethodno su nam to Švicarci odbili, jer su »namirisali« kako se radi o oružju, a bili smo pod embargom i međunarodna zajednica striktno se držala zabrana. Predsjednik Tuđman rekao je da netko iz ureda mora biti potpisnik, pa smo bili Gojko Šušak i ja te nešto kasnije i Jozo Martinović, ministar financija... Morali smo se dovijati na raznorazne načine da zametnemo trag novca. Ja sam te '91. potpisao desetak ili petnaest takvih naloga, a bilo ih je zasigurno stotinu i više koje su potpisali drugi. Kad god sam ja potpisivao, uvijek je to bilo uz papir sa specifikacijom, određeni iznos i popis oružja nabavljen za njega. Primjerice, toliko i toliko kalašnjikova, toliko i toliko granata... Oni koji mi »žele dobro« izvukli su naravno samo moje potpise... Osim toga, ja sam vam kriv, jer sam živ. Sve što sam potpisao išlo je natrag u Ministarstvo obrane ili Ministarstvo financija. Tako je bilo sve do kraja '91. i niti jedan moj potpis nećete naći nakon tog razdoblja, jer su kasnije ministarstva bila ekipirana i to više nije bio moj problem... Volio bih da vaši čitatelji znaju da je od stotina i stotina računa otvaranih po svijetu samo jedan zatvoren - onaj iz Villacha, a novac je vraćen u Hrvatsku. To je bilo na moje inzistiranje kod Tuđmana. Nisam pristao da se račun zatvori, kao jedini preživjeli od troje potpisnika, i novac iz Villacha prebaci zakladi koja je djelovala pri HDZ-u kako je to prvotno predsjednik tražio. Rekao sam predsjedniče to bi bilo: »Nije šija nego vrat«. Izborio sam se kod njega za stranački neovisnu zakladu i Vesna Škare-Ožbolt je dobila zadatak otvoriti račun u Privrednoj banci, a potpisnici su bili Ćuk i Valent... Iza toga smo doznali da je nekom čudnom financijskom alkemijom novac ipak otišao u HDZ-ovu zakladu. Pokrenuli smo sudski spor i nakon toga taj je novac ipak vraćen u hrvatski proračun. Postupio sam pošteno, a sad na moj račun stižu objede da sam novcem iseljeništva djeci kupio ovo ili ono, da sam nabavio brod. Pa ja sam trideset godina radio na dobro plaćenim poslovima u inozemstvu, nisam bedak da se nakon tako uspješne karijere dovodim u situaciju da se povlačim po sudovima. Vjerujte, dovoljno sam tijekom života zaradio da sebi i djeci mogu kupiti što hoću... Čovjek koji me je tužio 2003. - tri dana prije izborne šutnje - na tome je želio graditi političku karijeru. Ma to vam je strašno. Nema strašnije optužbe od te da sam krao novac iseljenika dok su drugi ginuli.
Šarinić je kao jedini živući potpisnik računa u Villachu malo izgubio pamćenje
1. U Švicarskoj kod UBS-a, u Genevi je otvoren konto pod naslovom "Hrvatski vitezovi". Taj konto je osobno otvorio Šarinić i osobno je potpisao okružnicu. Taj konto je zatvoren, ali gdje su otišli novci i gdje je izvješće?
2. Tužba protiv Šarinića je predana Općinskom sudu u Zagrebu krajem 2004. godine, a ne 2003. kako izjavljuje Šarinić. Krajem 2004. nije bilo nikakvih izbora.
3. Radi se o povjereničkim računima za koje treba potpisnik i vlasnik računa dati izvjesće. Zašto nema izvješća i to za dva računa, jednog u Švicarskoj, a drugog u Austriji, kojima je upravljao Šarinić?
4. Nije Šarinić ili vlada pokrenula sudski spor protiv Zaklade HDZ, već je to učinio Radovan Smokvina, a vlada je naknadno tužila Zakladu HDZ-a (Beljo, Aralica i Pašalić) da vrate novac u proračun, što je apsolutno teška pogreška.... Vlasnik tih novca nije proračun RH, jer za proračun nije bio namjenjen, a RH nije još davne 1991. niti postojala. Općenito vlasnici novca na bilo kakvom povjereničkom računu su uvijek oni ljudi koji su uplatili novac za neku svrhu, a ako je ta svrha "nestala" onda samo platiše odlučuju kamo će s ostatkom novca, a ne država ili neki sud.
5. Šarinić i svi ostali pajdaši "zna se" koji su se naglo obogatili padaju na ispitu, na kojem je pao i Alfrede Capone pred skoro 80 godina. "Otkud ti novac, jesi li platio porez". Kad će profunkcionirati porezna uprava u RH?
6. U Francuskoj je g. Šarinić sigurno zaradjivao i imao imovinsku karticu i točno se zna koliko je bio "težak", a "zna se" što je došlo naknadno od sitne državne plaćice.
7. Radovan Smokvina se za razliku od Šarinića druzio s Ustasama i emigrantima i fratrima, i nije ih se bojao, iako ih nije uvijek podržavao.
Radovan Smokvina
